Između društveno prihvaćenog i marginaliziranog

"Cvijeće – necvijeće – nešto treće" naziv je nove dionice ciklusa "Zbirka kao glagol" u zagrebačkom MSU-u. Uz djela brojnih autora, postav preispituje tradicionalne koncepte i istražuje prostore između društveno prihvaćenog i marginaliziranog, a predstavlja i nekoliko novina u Muzeju.

Na trećem katu MSU-a uz slavne performanse Marine Abramović, tekstil Otti Berger, učenice slavnog Bauhausa, i hiperrealizam Jadranke Fatur, izložba okuplja još dvadeset i dvoje umjetnika.

- Cvijeće – necvijeće je stvarno nešto treće budući da u prvi plan gura nečiste situacije, u smislu nekih jasnih koncepata 20. stoljeća, muške dominacije i dominacije nekih umjetničkih materijala kako smo to shvaćali u vrijeme modernizma, kaže Zdenka Badovinac, autorica postava.

Ta fluidnost u razumijevanju umjetničkih koncepata prelijeva se kroz cijeli postav. Izložba je podijeljena u tri ključne tematske cjeline.

- Prva grupa govori o specifičnim materijalima, druga grupa govori o odnosu privatno javno i treća grupa govori o tijelu, dodaje Badovinac.

Rad Vlatke Horvat, naše predstavnice na prošlom Venecijanskom bijenalu, otvara posebnu zonu unutar izložbe. Riječ je o prostoru za povremene izložbe nazvanom "Situacije".

- Ondje nam je namjera predstavljati upravo radove i istraživanja koji su vezani sa našom zbirkom, ali i one umjetnike i umjetničke pojave koje želimo vidjeti u našim zbirkama, objašnjava Vesna Meštrić, ravnateljica MSU-a.

Posjetitelji će tijekom boravka u muzeju moći isprobati nove stolce VR51, oblikovane prema vizionarskom dizajnu arhitekta Vjenceslava Richtera. Za MSU je to povijesni povratak ovog umjetnika u javni prostor Zagreba nakon 70 godina.

- Podsjetit ću samo da je prostor nekadašnje knjižare "Naprijed" na Trgu bana Jelačića, potom Knjižnice Bogdana Ogrizovića, ali i trgovine Jugoton u Bogovićevoj upravo bio opremljen namještajem Vjenceslava Richtera, napominje Meštrić.

Koncept cijele izložbe nadahnut je radom kiparice i slikarice Vere Fischer, što je ujedno i središnji izložak. Motiv cvijeća ovdje gubi etiketu kiča i postaje snažna, subverzivna kritika društva.