Oproštajna predstava poznatog osječkog glumca Ivice Lučića

Poznati osječki glumac-lutkar i dugogodišnji ravnatelj osječkog Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića, Ivica Lučić, odlazi u mirovinu. I to u velikom stilu - uz predstavu "Mali princ" u režiji Dražena Ferenčine. Priča je to čije poruke odzvanjaju nakon svakog novog čitanja. Ovaj put nije riječ o djetetu koje otkriva svijet odraslih, nego o starijem čovjeku koji ponovno otkriva dijete u sebi...

Završio je Pravni fakultet, radio i kao portir i kao direktor poduzeća. No s 35 godina Ivica Lučić krenuo je ispočetka. Tako je počela karijera u kojoj je ostvario više od 130 uloga...

- Na koncu sam s radnog mjesta tržišnog inspektora došao u Dječje kazalište, na audiciju, prošao audiciju, nas desetak je bilo, ja am bio najstariji, ali evo, tako se potrefilo i, 32 godine i malo više proveo sam ovdje, što na daskama, što u kancelariji, ali to je ta neka životna priča koja, hvala Bogu, ima lijep završetak, priča Ivica Lučić.

A tko ne bi poželio završetak uz "Malog princa"? Uloga je to koja simbolično zatvara krug u kojemu je stvarao, smijao se i družio s kolegama.

- Meni osobno je to značilo da sam se konačno otkrio, da sam mogao biti ja koji jesam, i da sam mogao ostati dijete cijeli svoj život. Djeca su me ispunjavala i jedan dio mene još uvijek voli i istraživati, i znatiželjan je, dakle pravo ono dječje, i ponašati se na kraju krajeva, pritom ne mislim djetinjasto i neozbiljno, nego onako uživati u životu kao što djeca to znaju, kaže Lučić.

"Zeko, zriko i janje", "Djedove priče", "Djevojčica sa žigicama" - samo su neke predstave u kojima je briljirao. Čini se da će tako biti i s "Malim princom" jer zanimanje je golemo.

- Ta knjiga namijenjen je ne samo djeci, nego i odraslima koji u sebi trebaju prepoznati dijete i u svakoj fazi svog života jednom se vratiti toj knjizi jer odraslost nije najvažnija stvar u životu, zaključio je Lučić.

Poruka je to koju ostavlja svima koji znaju koliki je trag ostavio u kulturnom životu najvećeg slavonskog grada, ali i odraslima koji ne uspijevaju naći dijete u sebi, a on će i u mirovini ostati jedno veliko dijete koje, posve je sigurno, neće mirovati.