Veliki mađarski književnik Péter Nádas gostovao je na Interliberu. U razgovoru sa svojim hrvatskim izdavačem Seidom Serdarevićem predstavio je zbirku eseja "Pisanje kao profesija". Otkrio je pozadinu tema koje ga inspiriraju te istaknuo kako je u današnje vrijeme važno pronaći zdravu ravnotežu između otpora i prilagođavanja.
Péter Nádas suvremeni je klasik europske književnosti. Prije nego što se posvetio isključivo spisateljskom radu, bavio se novinarstvom, te radio kao fotograf i urednik.
Dugo je bio žrtva mađarske cenzure, a svjetsku slavu stekao je psihološkim romanom "Knjiga sjećanja". Kako ističe, njegove knjige, kao i život, otvaraju mnoga pitanja, ali ne nalaze uvijek odgovore.
- Ne volim stvari nazivati problemima, više volim riječ nevolja. Kada rješavate problem, stvorite tisuću novih. Svaki pisac sam bira svoje nevolje na kojima onda gradi svoje djelo, izjavio je Nádas za Vijesti iz kulture.
Zagrebačka Fraktura objavila je i "Knjige sjećanja", kao i Nádasove uspješnice - "Strahotne priče" i "Divnu povijest fotografije." Intrigantni Mađar u svakoj od njih oduševljava.
- Dakle imamo pred nama vrlo jedinstvenoga umjetnika, umjetnika koji zna s riječima, koji zna hvatati trenutak, koji zna uhvatiti vrijeme. Njegova knjiga "Pisanje kao profesija" bez ikakve sumnje kroz nekoliko njegovih eseja nam pokazuje svu složenost pisanja, svega onoga što jedan autor čini da bi uhvatio taj trenutak, rekao je izdavač i urednik u Frakturi Seid Serdarević.
Gostovanja uglednih autora svjetskoga glasa poput Pétera Nádasa koji je član je akademija znanosti i umjetnosti u Parizu, Berlinu i Budimpešti uvijek su posebna vrijednost književnih sajmova, pa tako i Interlibera.
Čitatelji dobivaju neprocijenjivu priliku izmijeniti nekoliko riječi s autorima kojima se dive, a umjetnici iz prve ruke mogu vidjeti koliko su uspješno prenijeli svoje ideje.
"Riječi nemaju samo značenje već i glazbu"
Riječi nemaju samo značenje, već imaju i vlastitu glazbu, poručio je počasni gost Interlibera, dodavši da apsolutna tišina ne postoji, a u skladanju i pisanju element je kompozicije.
- Riječi bi bile jako hladne da imaju samo to - one imaju i glazbu, te se riječima, odnosno rečenicama, muzicira, rekao je književnik parafrazirajući
Thomasa Manna, dodavši da se ritam u riječima može birati, a dinamikom neke situacije igrati tako da ju se ili pojačava ili koči. Zbog toga, dodao je, nije uvijek siguran "je li nešto rekao jer mu dobro zvuči, ili zato što to stvarno misli", ustvrdio je Péter Nádas u razgovoru s urednikom Serdarevićem.
Osvrnuo se i na činjenicu da je mađarska sintaksa vrlo fleksibilna, pa se može "igrati s naglascima, sintagmama i tako dalje", zaključivši da je misao "povezana s glazbom riječi".
- Apsolutna tišina ne postoji, a u skladanju i pisanju ona je element kompozicije. Između rečenica, tamo gdje ima točke, je stanka. Ali ni ona nije sasvim tiha, u njoj se krije i refleksija, smatra Nádas.
Nádas, koji je govorio o pisanju, i svojoj drugoj zanimaciji, fotografiji, kazao je da mu je riječ "oduvijek bila važnija od fotografije", no da je slika prvobitna.
- Slika je prva i moćnija, i ona koju ja moram riječima protumačiti, a ta interpretacija nema beskonačne mogućnosti. Jer su riječi i leksik ono što je zajedničko, rekao je književnik.
Nádas je govorio o strukturi, poručivši da ona dolazi iz iskustva koje nije samo osobno, nego i zajedničko - kulturno, religiozno, filozofsko, psihološko i tako dalje, a na nju se vezuje tvar. O sebi kaže da se podjednako bavi tvarnošću, kao i strukturom, no da prvo vidi strukturu.
- Naravno, to viđenje strukture je predviđanje, i dolazi iz iskustva", rekao je, dodavši da njegovo pisanje "nije obično pisanje romana, s početkom i krajem". "Kod mene nije tako - narativne niti se vezuju, a neke nemaju ni kraja ni početka, pa se na njih ne možemo osloniti. To isto pripada gradnji strukture. Crpim iz iskustva, ali crpim i iz zraka, rekao je.