Skrivena strana riječkog HNK-a

Kazališna predstava za publiku počinje podizanjem zastora. No mnogo prije toga počinje drugi, publici uglavnom nevidljiv dio priče. I upravo zato, na Dan otvorenog Kazališta, riječki HNK Ivana pl. Zajca publici je otvorio i vrata prostora koji inače ostaju skriveni od pogleda posjetitelja. 

Prije svjetala pozornice, posjetitelji su provjerili radionice: u prostorima bivšeg Torpeda nastaje velik dio onoga što će publika poslije vidjeti kao kazališnu čaroliju.

- Imali smo priliku vidjeti naše skladište i mjesto gdje se izrađuju scenografije, gdje se izrađuje stolarija, slikarnu, skladište scenografije, mjesto gdje se šivaju kostimi, tapecira namještaj, bravariju, sve, nabraja upravitelj tehnike HNK Ivana pl. Zajca Alen Vukelić.

Potom slijedi put kojim publika rijetko prolazi: dramska i orkestralna prostorija, mjesta čitaćih proba, scena, šminkeraj, frizeraj, kostimirnica, foaje...

Iza kulisa nisu samo prostori - tu su i priče koje obično ostaju među glumcima:

- Pričamo o zgodama i nezgodama, što se dogodi kad glumac zaboravi tekst, što se dogodi kada se desi neka ljudska greška, kada netko pukne od smijeha na pozornici. Pričamo o takvim dogodovštinama, svemu onome što publika nije imala priliku vidjeti i čuti, ističe glumica Anastazija Balaž. 

Jedni su u Zajc prvi put zavirili iza scene, drugi ga poznaju gotovo iz svake gledateljske perspektive.

- Ja sam inače dugogodišnji pretplatnik, tako da sam sve predstave vidjela, neke i dva puta, neke i više, kaže posjetiteljica Vesna Maletić.

Zastor je ovoga puta ostao otvoren zbog publike kako bi se pokazalo ono skriveno - ljude i prostore koje publika nikada ne vidi.