Slučaj Stepinac: Što sudski proces iz 1946. govori o vremenu u kojem je nastao?

U povodu obilježavanja 80. obljetnice osuđujuće presude blaženom Alojziju Stepincu i 10. obljetnice njezine revizije, Hrvatsko katoličko sveučilište i Zagrebačka nadbiskupija organiziraju znanstveno-stručnu konferenciju.

U Studiju 4 gostovao je dekan Pravnog fakulteta Hrvatskog katoličkog sveučilišta, izv. prof. dr. sc. Kristian Turkalj koji je istaknuo kako je šira javnost upoznata s likom i djelom blaženog kardinala Alojzija Stepinca, no da istodobno nedostaje dublje razumijevanje samoga sudskog procesa koji je protiv njega vođen.

Pritom je upozorio da ni akademska zajednica još uvijek nema dovoljno spoznaja o svim okolnostima i pravnim aspektima toga postupka.

Upravo je to jedan od razloga organiziranja znanstveno-stručne konferencije, na kojoj će se na argumentiranoj i akademskoj razini analizirati ključni elementi procesa, uključujući i postupak njegove revizije. Poseban naglasak bit će na utvrđivanju povreda prava na pošteno suđenje, kao i na činjenici da pojedini elementi postupka nisu zadovoljavali čak ni standarde zaštite prava na pošteno suđenje koji su tada bili zajamčeni jugoslavenskim Ustavom.

Govoreći o važnosti ove teme danas, Turkalj je istaknuo i koliko se društvo promijenilo u odnosu na vrijeme u kojem je vođen proces protiv Stepinca.

- Taj montirani proces nam govori koliko smo se mi promijenili i koliko živimo u jednom boljem društvu. Danas ne mogu uopće zamisliti da bi se takav jedan proces mogao dogoditi u jednoj državi koja ima standarde, koja je članica Vijeća Europe, gdje imamo zaštitu Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i tako dalje, rekao je.

Stepinčev proces u kontekstu početka Hladnog rata

Na povijesne i političke okolnosti koje su prethodile Stepinčevoj osudi osvrnula se novinarka, publicistica i autorica dokumentarnog filma Stepinac: kardinal i njegova savjest, Višnja Starešina, koja će na konferenciji ponuditi istraživačko-dokumentaristički pogled na tu temu. Kao autorica dokumentarnog filma Stepinac: kardinal i njegova savjest, naglasila je da se danas teško može očekivati pronalazak nekog novog dokumenta koji bi iz temelja promijenio dosadašnje spoznaje o kardinalu.

Prema njezinim riječima, Stepinčev život i djelovanje obilježili su dosljednost te snažno oslanjanje na vlastitu savjest i evanđelje.

Umjesto traganja za novim dokumentima, Starešina smatra važnim povijesne osobe promatrati u širem kontekstu vremena u kojem su djelovale. Pritom je upozorila na nedovoljno zastupljen aspekt u domaćem javnom i povijesnom narativu o Stepincu – međunarodne okolnosti početka Hladnog rata.

Kako je istaknula, proces protiv Stepinca često se promatra isključivo kao lokalni sukob komunističke vlasti i Katoličke crkve, odnosno Tita i Stepinca. Međutim, ona ga smješta u širi okvir poslijeratnog progona Katoličke crkve u istočnoj i srednjoj Europi, koji je, prema njezinu tumačenju, bio povezan sa sovjetskom politikom i djelovanjem Staljinova režima.

- Međutim, to je proces s kojim počinje progon Katoličke crkve nakon Drugog svjetskog rata, u uvjetima Hladnog rata. To je proces koji se vodi iz Moskve, bez sumnje, jer za njim slijede slični procesi u Mađarskoj, u Češkoj, u Poljskoj, kazala je.

Starešina je podsjetila i na širu geopolitičku situaciju 1946. godine, kada je Crvena armija još uvijek bila prisutna u istočnim predgrađima Beča, a budućnost Europe i njezina politička podjela nakon dogovora na Jalti još nisu bile do kraja razjašnjene. U takvim okolnostima Katolička crkva predstavljala je, prema njezinu objašnjenju, jedinu organiziranu instituciju koja je obuhvaćala taj dio Europe i aktivno se suprotstavljala nastojanjima komunističkih partija da preuzmu vlast.

Istodobno, preko Atlantika Sjedinjene Američke Države postavljale su se kao zaštitnica zapadnog sustava i zapadne Europe te kao protuteža širenju komunizma. Zbog toga, zaključila je Starešina, proces protiv Stepinca nije moguće promatrati izdvojeno od ukupnih odnosa sovjetske vlasti prema Katoličkoj crkvi u državama koje su se nakon Drugoga svjetskog rata našle pod njezinim utjecajem.

Od komunističke propagande do reakcija zapadne javnosti

Turkalj je pozornost usmjerio na promjene u sustavu zaštite ljudskih prava, istaknuvši važnost članstva Hrvatske u Vijeću Europe, čiju je 30. obljetnicu Hrvatska nedavno obilježila. 

- Danas standard na pošteno suđenje, on je, ja bih rekao, u toj mjeri napredovao u odnosu na trenutak kad se vodio sudski proces protiv Stepinca. Danas su ta jamstva puno jača od onih koja su bila. I naravno, u tom smislu, Europa i svi oni koji su dio tog sustava su se promijenili, naveo je.

Ipak, Turkalj je upozorio da ni danas nisu nestali pokušaji političkog utjecaja na pravosuđe. Kao primjer naveo je pojedine države u hrvatskom susjedstvu u kojima se i dalje mogu prepoznati nastojanja grubog miješanja u neovisnost pravosudnog sustava.

- I ja mislim da upravo zato je važno da ovaj integracijski proces širenja Europske unije uključuje inzistiranje na vrijednostima, na poštivanju vrijednosti koje mi svi baštinimo u Europi. Dakle, svi oni koji nisu spremni poštivati ljudska prava i koji nisu spremni poštivati nezavisnost pravosuđa, njima, mislim, nije mjesto. Oni nisu dovoljno zreli da uđu u Europsku uniju, izjavio je.

Bilo je otvoreno i pitanje uloge medija u oblikovanju javne slike o kardinalu Stepincu, kao i propagandnih mehanizama kojima se služila tadašnja komunistička vlast. Starešina usporedila je izvještavanje jugoslavenskih i zapadnih medija, istaknuvši kako su domaći mediji još prije početka suđenja stvarali izrazito negativnu sliku o Stepincu.

- Tadašnji jugoslavenski mediji su se ponijeli klasično agitpropovski, s nizom posrednih članaka, s svjedocima koji su tražili oštre kazne, s lažnim svjedocima. To su, kad pogledate novine tog doba, to su novinske plahte osuđujućih tekstova prije nego što je počelo samo suđenje. I to je klasika komunističke vlasti, i to je klasika tih procesa, navodi Starešina.

S druge strane, američki tisak, koji je Starešina posebno istraživala, proces je promatrao u kontekstu šireg sukoba komunističkih režima s Katoličkom crkvom. Pritom je upozorila da je europski kontekst bio znatno složeniji jer se Europa u to vrijeme još uvijek nalazila u ozračju neizvjesnosti i straha od daljnjeg širenja sovjetskog utjecaja. Američki mediji, za razliku od tadašnjih europskih, otvorenije su pratili proces i upozoravali na njegove političke pozadine.

Interes američke javnosti nije ostao ograničen samo na medijsko izvještavanje. Nakon izricanja presude organizirane su peticije i prosvjedi kojima se zahtijevalo oslobađanje kardinala Stepinca i preispitivanje sudskog postupka.

- Ako imate podatak, recimo, da je 100 000 ljudi u Brooklynu prosvjedovalo 1949. godine za puštanje kardinala. Imate niz organizacija koje traže preispitivanje procesa. Dakle, to je tada bio taj aktivni dio zapadnog javnog mnijenja koje je prepoznavalo o čemu se radi, navela je.

Kao posebno zanimljiv primjer novinarskog praćenja slučaja izdvojila je Lea Salzbergera, dopisnika The New York Timesa s ovih prostora, koji je razgovarao i s Josipom Brozom Titom i s kardinalom Stepincem, kojeg je intervjuirao u Lepoglavi. Starešina je podsjetila i na njegov komentar objavljen nakon Stepinčeve smrti, u kojem je, kako je istaknula, jasno ukazao na širi politički kontekst progona kardinala.

Prema njezinu tumačenju, Salzbergerovi tekstovi svjedoče o tome da je dio zapadne javnosti već tada prepoznavao kako se slučaj Stepinac ne može odvojiti od sustavnog obračuna komunističkih režima s Katoličkom crkvom.

Cijeli razgovor pogledajte u nastavku: