Stručnjaci: 52 posto građana namjerno izbjegava vijesti, mediji ignoriraju poruku

Gotovo 52 posto hrvatskih građana namjerno izbjegava vijesti, rezultat je istraživanja Agencije za medije predstavljenog u svibnju, a angažirani stručnjaci četiri mjeseca kasnije ističu da mediji ignoriraju poruku građana i pasivno reagiraju na uspon društvenih mreža kao dominantnog kanala informiranja.

Tradicionalni mediji u Hrvatskoj - televizija, radio, tisak, ali i internetski portali u najvećoj su krizi dosad, ističu naručitelji i autori istraživanja. Dodaju i kako je, osim krize poslovnih modela i izrazito malog kapaciteta za strukturne i sadržajne promjene, hrvatski medijski sustav suočen s dosad najvećom krizom povjerenja građana, a naročito u kvalitetu, vjerodostojnost, pouzdanost i točnost vijesti.

- Povjerenje u medije u Hrvatskoj je relativno nisko, a izbjegavanje vijesti izrazito visoko. Nažalost, hrvatski građani smatraju da su vijesti u nas sve nekvalitetnije, trivijalne i senzacionalističke, zbog čega ih i izbjegavaju, poručuje profesorica zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti Marijana Grbeša Zenzerović koja je u svibnju i predstavila istraživanje na kojem je surađivala, a koje je za Agencije za medije (AEM) proveo sociolog Ivan Burić.

Rezultati tog istraživanja pokazali su da 31,2 posto građana povremeno namjerno izbjegava vijesti, čak 16.8 često namjerno izbjegava vijesti, a 3,6 posto namjerno više ne prati nikakve vijesti. Uz gotovo 52 posto (51,6 posto) onih koji namjerno izbjegavaju vijesti mogu se pribrojiti i "oni koji ne izbjegavaju vijesti namjerno, ali ih ne prate jer ih (vijesti) ne zanimaju", te ukupna brojka doseže čak 56,1 posto.

Generaciji Z glavni izvor informiranja društvene mreže i digitalne platforme

Istraživanje pokazuje i da su u općoj populaciji televizija i internetski portali i dalje glavni kanali informiranja građana, no da su generaciji Z (rođenima od 1997. do 2012.) društvene mreže i digitalne platforme postali glavni izvor informiranja (više od 52 posto).

Konkretno, ističu stručnjaci, hrvatski tradicionalni mediji već su izgubili bitku s društvenim mrežama u informiranju mladih koji, prema istraživanju, kao digitalno-mrežni konzumenti uopće više ni ne traže vijesti ciljano i aktivno, ali zato vijesti izbjegavaju izbjegavaju trostruko više nego konzumenti tradicionalnih medija.

Grbeša Zenzerović naglašava da je upravo odnos mladih publika prema vijestima i medijima sada postaje ključno pitanje opstanka postojećeg medijskog sustava, ali i novinarstva. Dodaje i da, iako je sličan trend prisutan u drugim zemljama te da, zbog izostanka sustavnog medijskog obrazovanja i spore reakcije hrvatskog medijskog sustava, mladi sada imaju slab ili nikakav doticaj s novinarskim sadržajima.

- Razlog izbjegavanja vijesti je i velika količina negativnih sadržaja koji loše utječu na raspoloženje pa se publike 'štite' tako da ih izbjegavaju. To naravno nije dobro i mediji bi morali takav feedback građana uzeti ozbiljno, kazala je.

Na upit da li vodeći ljudi hrvatskog medijskog sustava, ako već ne uzimaju povratne informacije građana "za ozbiljno", barem razvijaju modele kojima bi se osnažila vjerodostojnost informacija, nije ponudila izravan odgovor. No, ponudila je zaključak koji se odnosi na novinarstvo.

Novinarstvo i novinari u nezavidnoj situaciji

Novinarstvo i novinari u Hrvatskoj nalaze se u nezavidnoj situaciji, a ovakav trend, nažalost, ne crta lijepu sliku novinarstva u budućnosti", zaključila je Grbeša Zenzerović.

Autor istraživanja za Agenciju za medije sociolog Ivan Burić, pak, ističe kako ne može ponuditi odgovore o budućnosti hrvatskog medijskog sektora, no upozorava i da naknadna inozemna istraživanja pokazuju da je pad povjerenja u hrvatske medije alarmantan - čak u europskim i svjetskim razmjerima.

Burić je među prvima dodatno proanalizirao Reutersovo petnaesto izdanje Digital News Reporta objavljenog u lipnju, koji u mnogo čemu potvrđuje rezultate analize AEM-a objavljenog u svibnju. Prije svega, društvene mreže i video platforme prvi put su globalno prestigle televiziju i informativne portale kao najrašireniji izvor vijesti. Globalno, 54 posto ispitanika koristi društvene mreže i video platforme kao izvor vijesti, televiziju koristi 52 posto, a informativne portale i aplikacije 51 posto ispitanika.

Iako je društvene mreže kao glavni izvor vijesti u Hrvatskoj zasad "prihvatila" samo Z generacija, rezultati Reutersova istraživanja o padu povjerenja opće populacije u tradicionalne medije dodatno pokazuju dubinu krize hrvatskog medijskog sustava. Što se tiče pada interesa za vijesti, Hrvatska ne samo da prati globalni trend, nego se svrstava među one zemlje u kojima je ovaj fenomen najizraženiji i najubrzaniji.

- U 2026. je trećina hrvatskih ispitanika (34 posto) izjavila da je 'izrazito' ili 'vrlo' zainteresirana za vijesti. To Hrvatsku smješta pri samom dnu europske ljestvice, jedino iznad Slovačke (22 posto), a na istu razinu s Italijom. U usporedbi s prvim mjerenjem iz 2017., kada je taj udio iznosio 57 posto, radi se o padu od 23 postotna boda u svega devet godina, navodi Burić.

Hrvatska pri dnu ljestvice i prema povjerenju u vijesti

Hrvatska je i prema pokazateljima povjerenja u vijesti pozicionirana pri dnu europske ljestvice. U 2026. svega 29 posto hrvatskih ispitanika izjavljuje da ima povjerenje u vijesti, što je u odnosu na 2017. pad od deset postotnih bodova. Po apsolutnoj razini povjerenja u vijesti u 2026., Hrvatska je s 29 posto iznad jedino Grčke (18 posto), Mađarske (17 posto), Slovačke (19 posto ), Bugarske (21 posto ) i Srbije (22 posto).

- Teško da se može govoriti o izoliranom problemu. Očito je da se radi o sustavnoj, strukturnoj krizi povjerenja koja zahvaća medijsku industriju u cjelini, zaključuje Burić u tekstu objavljenom na sociologija.hr.

"Zaustavite Reuters", legendarni je apel izvjesnog jugoslavenskog političara iz 1981., ali i metafora kojom se već desetljećima opisuju pokušaji da se izbjegne širenje neželjenih vijesti. Ravnatelj Agencije za medije Josip Popovac poručuje da je "zaustavljati Reuters" u najavi krize i prije četrdesetak godina bila apsolutna besmislica, a naročito sada u doba nezaustavljivog protoka informacija.

No, s druge strane, ne ustručava se potvrditi da rezultati i Reutersova i AEM-ova istraživanja potvrđuju veliku krizu hrvatskog medijskog sustava.

- Htjeli mi ili ne htjeli, morat ćemo kao društvo više ulagati u medijski sustav i puno više javnog novca će morati ulaziti u medijski sustav, obzirom da su poslovni modeli tradicionalnih medija na svom rubu, kazao je Popovac u podcastu RTL-a.

Naglasio je i kako su najveća brana od bilo kakvog dezinformiranja upravo profesionalni tradicionalni mediji, ali da je potrebna intervencija cijelog društva za očuvanje zdravog medijskog ekosustava.

Velika opasnost urušavanja medijskog tržišta i tradicionalnih medija

- Opasnost urušavanja kompletnog medijskog tržišta i tradicionalnih medija u svijetu je dosta velika. I tu moramo iznaći neki model da profesionalni medijski sustav ima od čega živjeti", kazao je Popovac. No, u slučaju ulaganja javnog novca u spas posrnulog medijskog sustava, stručnjaci ističu da u Hrvatskoj ne postoji medijska strategija po kojoj se mogu definirati ciljevi, zadaća i metode održavanja medijskog sustava.

- Hrvatska nije nikad razvila medijsku strategiju koja bi odgovorila ne neke od prethodno navedenih izazova. Glavni impuls za razvojem medijskog sektora još uvijek dolazi od Europske unije - primjerice Akt o medijskim slobodama (EMFA), SLAPP direktiva, Nacionalni plan oporavka i otpornosti, ističe Paško Bilić iz Instituta za razvoj i međunarodne odnose (IRMO).

Zaključuje i kako jedini donekle odgovarajući institucionalni dokument koji naznačuje ulogu i značaj medijskog sektora "Nacionalni plan razvoja kulture i medija od 2023. do 2027," nije dovoljan da se promijeni društvena uloga medija. Zaključnu poruku, pak, prepuštamo novinarskoj strukovnoj organizaciji - Hrvatskom novinarskom društvu.

- Mediji su dugo bili prepušteni tržištu, a svi znamo kako funkcionira tržište u Hrvatskoj - što si bliži vlasti, to te više časti. Najveći je problem hrvatskog medijskog sektora što ne postoje mehanizmi koji bi zaštitili uredničku autonomiju od poslovnih interesa, ističu u HND-u. Stoga, nude i zaključak:

- Budućnost medija koji traže povjerenje je ulaganje u vjerodostojnost informacija, odnosno redakciju takvih novinara i urednika koji će poštovati osnovne postulate profesije. A to je skupo. I zato je dužnost države da financira upravo takvo, vjerodostojno novinarstvo prema svim uzusima profesije, neovisno o platformi. Dužnost je države i svojim građanima osigurati njihovo pravo na pristup pluralnosti urednički neovisnog medijskog sadržaja i uspostavu okvirnih uvjeta kako bi se to pravo zaštitilo, u korist slobodnog i demokratskog diskursa, zaključuju u HND-u.