Svečanim koncertom Zbor HRT-a obilježio 80 godina

Posljednjim koncertom ove sezone iz ciklusa Kanconijer u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski, Zbor Hrvatske radiotelevizije (HRT) svečano je proslavio 80. rođendan. Predstavili su se najboljim zborsko-orkestralnim repertoarom hrvatske baštine da bi pokazali cijeli raspon svojih glasova i mogućnosti.

Od prvog javnog nastupa u Zagrebačkoj katedrali, kojim je ravnao Lovro pl. Matačić, do danas – duga je povijest Zbora HRT-a.

- Specifičnost Zbora HRT-a u kontekstu njegovih 80 godina je to da je to medijski ansambl. I to medijski ansambl kroz svih osam desetljeća koliko djeluje i postoji. Prvo je bio radijski ansambl, onda i televizijski, a sada njegovi sadržaji – njegove izvedbe možemo slušati i gledati i na internetu. – rekla je Ivana Kocelj, rukovoditeljica RJ Glazba HRT-a.

U toj novoj eri od 2017. dirigentsku palicu uspješno je preuzeo maestro Fačini koji je za slavljenički koncert doživio i praizvedbu svojeg djela.

- Zbor HRT-a jedini je, kako je osnovan i dan danas, koji se bavi na takav specifičan način zborskom glazbom. Ne opslužuje, ne servisira operu… radi programe koji su pisani za a cappella sastav. Izvodi glazbu u rasponu od preko tisuću i pol godina u najgorem slučaju… – naglasio je Tomislav Fačini, šef dirigent Zbora HRT-a.

Od 8 desetljeća postojanja, pojedini su glazbenici u Zboru proveli više od pola.

- Sjećanje seže do 1978. kada je bio moj prvi nastup s radio-zborom. S djelom Stabat Mater Krzysztofa Pendereckog. Bilo je to u vrijeme maestra Kranjčevića. On je bio onda šef dirigent… Igor Kuljerić koji mislim da je dao jako veliki doprinos današnjem zvuku Zbora. – prisjetila se Gordana Šeb, alt.

U Lisinskom su izveli i djelo tog omiljenog dirigenta i skladatelja, a na programu su još bile skladbe Pozajića i Brucknera. Ali koncerti, pa i slavljenički, tek su šlag na torti nakon cjelodnevnih proba i godina posvećenih glazbi.

- Instrument s kojim barataš je ljudski glas koji je jedan jedini, neponovljiv… boja glasa unikatna u svakog, a s druge strane je kolektiv. Zborskog pjevanja nema bez kolektiva. Ta sinteza individualnosti i kolektiva je, mislim, nešto najljepše. – iskren je bio Želimir Panić, tenor.

A taj najljepši dar na kraju uvijek dobije njihova publika.