Tapiserije koje ruše granicu između zanata i umjetnosti

Vuna, lan, sisal, bakar, pa čak i konjska i kozja dlaka – materijali su od kojih mogu nastati umjetnička djela. Izložba „Tkanje kolekcija” u Oktogonu Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti povezuje radove iz Zagreba i Berlina te pokazuje koliko tapiserija može biti suvremena, neobična i skulpturalna.

Na prvi pogled izloženi radovi mogu podsjetiti na ukrase na zidu, no iza boja, niti i neobičnih tekstura krije se mnogo više. Tapiserija se nalazi na granici zanata, slikarstva i skulpture, a nakon razdoblja u kojem je bila manje zastupljena ponovno privlači pozornost umjetnika i publike.

– Tapiserija danas u produkciji i prezentaciji nije prisutna kao što je, recimo, to bilo šezdesetih, sedamdesetih godina. Riječ je o jednom specifičnom umjetničkom žanru koji ima jako dugu povijest i kojeg manje vezujemo za suvremenu umjetnost u cijelom kontekstu vizualnih umjetnosti nego što je to bilo ranije, rekao je kustos i ravnatelj NMMU-a Branko Franceschi.

Ističe da su to radovi smješteni između slikarstva i skulpture jer tapiserija, iako je najčešće izložena na zidu ili ispred njega, ima mnogo izraženiju materijalnost.

Tradicionalna tehnika dobila treću dimenziju

Iako tapiserija ima dugu povijest, tijekom 20. stoljeća dobila je novo značenje. Suvremeni umjetnici tradicionalnu su tehniku počeli upotrebljavati na drukčiji način, istražujući njezine mogućnosti i izlazeći iz dvije dimenzije.

Franceschi objašnjava da su suvremeni umjetnici napravili iskorak u treću dimenziju i prostor te u tapiseriju unijeli likovni vokabular avangarde i moderne umjetnosti 20. stoljeća. Pritom su se često oslanjali na izvođače koji su dobro poznavali tehnologiju i tehniku izrade.

Umjetnici iz Hrvatske, Njemačke i Poljske

Berlinska kustosica izložbe Dorothea Schöne ističe da su se umjetnici čiji su radovi predstavljeni poznavali i pripadali istoj generaciji, iako nisu nužno utjecali jedni na druge.

– Glavna je ideja bila povezati određena djela iz zbirke Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti s radovima suvremenih umjetnika iz drugih zemalja srednje i istočne Europe. Tu su umjetnici iz tadašnje Istočne Njemačke, Poljske i, naravno, Hrvatske. Željeli smo zajedno predstaviti iznimna djela tekstilne umjetnosti iz tog razdoblja i pokazati ih u međusobnom kontekstu, objasnila je Schöne.

Suradnja Zagreba i Berlina već je omogućila predstavljanje važnih djela iz zbirke NMMU-a njemačkoj publici. Mnogi naši posjetitelji ondje su se prvi put susreli s umjetnošću tog razdoblja i za njih je to bilo pravo otkriće. Velika nam je čast i zadovoljstvo nastaviti ovu suradnju, rekla je Schöne.

Tekstil kao prostor umjetničke slobode

Jedan od važnih pomaka bio je oslobađanje tapiserije od shvaćanja da je riječ samo o zanatu. Za umjetnice i umjetnike tekstil nije bio tek materijal, nego i prostor slobode u kojem su mogli istraživati i stvarati izvan nametnutih okvira.

Berlinski galerist i umjetnik Volker Diehl poziva publiku da radovima pristupi otvoreno. Važno je razumjeti da se iza tih djela uvijek krije određena poruka. Ona nisu samo dekoracija niti su tek rezultat ručnog rada, istaknuo je.

Izložba tako pokazuje da za umjetničko djelo nisu nužni samo boja, kamen ili bronca. Katkad su dovoljne niti, vlakna i mnogo strpljenja. "Tkanje kolekcija" u Oktogonu Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti može se razgledati do 8. studenoga.