Vidović i Mihanović spojili dva stoljeća splitskog slikarstva

U Splitu je otvorena izložba dvojice slikarskih velikana - Emanuela Vidovića i Zvonimira Mihanovića. Jedan je umro prije više od 70 godina, a drugi je još aktivan. Iako različiti u svojem umjetničkom izričaju, obojicu povezuju isti motivi, i premda su dio života stvarali vani - uvijek su se vraćali - Dalmaciji.

Naizgled nespojivi. Različiti, ali vjerni Dalmaciji. Mediteranu. Dva vrsna umjetnika spojila su dva stoljeća splitskog slikarstva - istim nadahnućem.

- Kad smo ih stavili jednog pored drugog, jednog nasuprot drugoga, u ovu kombinaciju kako je složen postav izložbe u Staroj gradskoj vijećnici, tek su onda oni počeli djelovati jedan na drugoga, navela je Vesna Bulić Baketić, ravnateljica Muzeja grada Splita.

Poznavali su se. Zvonimir Mihanović kao dječak je stanovao pokraj Emanuela Vidovića, jednom mu je odnio povrće iz majčina vrta. I promatrao ga kako slika.

- Ne mogu se sjetiti što smo pričali, ali se vrlo dobro sjećam da je slikao ulje na platnu, da je slikao boju, da je cijedio iz svojih tuba boju i to mi je ostalo u memoriji, u sjećanju, cijeli život, kazao je Zvonimir Mihanović, akademski slikar, autor izložbe.

I dok se Vidović utapa u sfumatu, istražuje zamagljene tonove i rasplinute forme mora, brodova i mrtve prirode, Mihanović je fotografski precizan, hiperrealističan. Razdvaja ih, zapravo, svjetlo.

- Svjetlo koje dolazi iznutra, koje se kod Vidovića rastvara, tu materiju koja na kraju dolazi do metafizike, svakodnevnog, običnog, dok s druge strane kod Mihanovića imamo potpuno drukčiju poetiku koju je spretno jednom sintagmom Igor Zidić opisao kao 'fotografije snova', rekao je dr. sc. Joško Belamarić, kustos izložbe.

- Uzeo sam neko drugo vrijeme dana, da tako kažemo, ali je tematika ista - to je oslikavanje ljepote Mediterana, izjavio je Mihanović.

Na jedinstvenoj izložbi, koja se pripremala dvije godine, jasno se vidi kako se i gdje dvije likovne osobnosti dodiruju, i upravo ta napetost čini koncept izložbe smislenim. Povijesni susret Vidovića i Mihanovića bit će kratak; ove slike vraćaju se u privatne zbirke i dnevne boravke diljem Europe.