"Bed rotting" zahvatio generaciju Z, doznajte kako im pomoći

Jeste li kada čuli za "bed rotting"? E, pa riječ je o trendu na društvenim mrežama, prije svega na TikToku, koji je otišao toliko daleko da su se neki korisnici specijalizirali za savjetovanje - kako što kvalitetnije trunuti u krevetu. Pa vam tako primjerice govore da ipak mijenjate posteljinu, odjeću, perete zube i tuširate se. Ljudima koji boluju od depresije romantiziranje ovakvog ponašanja nije nimalo privlačno.

Primijetili ste da vaš tinejdžer sve manje izlazi iz sobe, a sve više vremena provodi u krevetu?

Možda se bavi "bed rottingom" ili u prijevodu - truljenjem u krevetu. Jedan je to od trendova koji je velikom brzinom zahvatio TikTok, ali je jednako tako brzo pokazao i svoju mračnu stranu.

Sve je počelo bezazlenim prizorima odmora u krevetu, koji u ovom slučaju ne koristite samo za spavanje nego za pasivne aktivnosti, što god one za vas bile - čitanje, zurenje u mobitel, maratonsko gledanje neke serije ili filmova, grickanje omiljene hrane.

Ovaj je trend postao najpopularniji među generacijom Z koja ga prakticira kada osjeti iscrpljenost od posla, škole, obiteljskih obveza ili društvenih angažmana.

Truljenje u krevetu može biti korisno kratkoročno - da napunite baterije. No traje li dulje od jednog ili dva dana postaje zabrinjavajuće.

Važno je razlikovati odmor od navike - jedno je navika, a sasvim drugo je svjestan odmor, poručuje psihijatar Omer Ćorić koji često radi s djecom i tinejdžerima.

- Sama riječ truljenje nas negdje navodi da je to nešto loše, da je to nešto što se raspada, nešto što je napala nekakva druga vrsta materije i mene uvijek asocira na raspadanje. Tako da definitivno sama riječ implicira na to da je to nešto što je loše, istaknuo je Omer Ćorić, prof. Psihologije iz Obiteljskog centra, Zagreb.

Bilo kakvo dugoročno zatvaranje ili izoliranje ukazuje na tjeskobu, anksioznost, depresiju.

- Ako se radi o tome, to je nekakva vrsta obrambenog mehanizma, negdje na podsvjesnoj razini mi se čuvamo, izbjegavamo situacije gdje bismo mogli biti razočarani ostavljeni, napušteni, prevareni, slagani, pojasnio je Ćorić.

Što onda učiniti s tinejdžerom koji ne izlazi iz sobe, vidimo ga primjerice samo kada ogladni?

- Ja kao terapeut bih recimo savjetovao da roditelj uđe u sobu i da boravi s djetetom na nekakav način dok dijete ne bude htjelo izaći. Ako ne postoji lakši način predložio bih i to - budite s njim, budite mu podrška. Negdje postavite granice - sad ću biti s tobom, jer očigledno je da dijete nema neke navike zdravog života, nema odgovornosti prema sebi i sigurno je da je dio odgovornosti u roditelju. Tako da u kontekstu te odgovornosti važno je da roditelj bude podrška, da bude uporan, savjetuje prof. Ćorić.

Ako ne upali trik "bit ću s tobom dok ne izađemo iz sobe zajedno" onda nema druge nego potražiti stručnu pomoć.

- Ako promatramo prirodu i ako promatramo djecu, nama je u prirodi da se krećemo, želimo čim prije se kretati. Ako gledate kontekst zatvorenika - mi kažnjavamo ljude sa zatvorom. Tako da vjerujem da ne postoji stručnjak koji će reći da je "bed rotting" bezopasan. On je sigurno loš i važno ga je razdvojiti od odmora. To nikako nije odmor. To je lagani stil života, za koji bih ja rekao da je često vezan i uz lijenost, smatra Ćorić.

A život je polje borbe između lijenosti i želje za stvaranjem - zaključuje prof. Omer Ćorić.