Žrtva nasilja: Radije bih da su me tukli, manje bi boljelo, riječi ostaju zauvijek

Posljednje srijede u veljači obilježava se Dan borbe protiv vršnjačkog nasilja. Ujedno se zove i Dan ružičastih majci. Obilježava se u znak potpore djeci koja trpe vršnjačko nasilje. Sve je krenulo u Kanadi i to s dječakom koji je trpio nasilje samo zato što je bio odjeven u ružičastu majicu i to kao znak podrške bolesnoj majci.

Niko Čuturić (25) danas je zvijezda društvenih mreža, a nekoć je nažalost i sam bio žrtva vršnjačkog nasilja. 

- Bilo je malo toga u osnovnoj školi, ali to je bilo tipično dječje. Srednja škola je bila najveći problem, prvi i drugi razred bilo je najintenzivnije, kazao je Čuturić u emisiji "Dobro jutro, Hrvatska".

Niko je nasilje trpio unutar vlastitog razreda.

- Nisam bio prihvaćen. Zašto? Ja to ne znam, to se danas pitam. Ali, djeca jednostavno nađu pik na neku osobu i samo tebe maltretiraju. Mene nisu tukli, zapravo bih radije da su me tukli jer manje bi boljelo. Udarac prođe, ali riječi su i dalje u glavi i ja se toga i danas sjetim, što mi se događalo, kako sam se osjećao. To je dosta velika trauma koja ti ostane kroz život, priznao je Niko.

Kazao je kako u razredu nije imao prijatelja. Dolazio bi u školu i samo čekao da prođe tih 7-8 sati nastave.

Šutnja zbog srama

Dugo je o svemu šutio jer ga je, kazao je, bilo sram.

- To je moment gdje ti kriviš sebe. Ti misliš da si ti loš, da se to događa s razlogom, da su ti ljudi u pravu, jer ti čuješ toliko ružne riječi o sebi da u jednom trenutku misliš da možda imaju pravo. Ja sam se jako sramio toga i bio majstor manipulator pred roditeljima. Pričao sam im da idem na kave s prijateljima, a zapravo bih nakon škole sjedio sam samo da oni misle da imam ludi društveni život, kazao je.

Priznaje da se roditeljima nije htio povjeriti jer nije znao što će reći.

- Odnosno da će mama možda početi plakati i biti tužna što se meni to događa, a ne može to iskontrolirati, pojasnio je.

Zlostavljači popularna djeca

Niku su, rekao je, maltretirala djeca koja su bila jako popularna i obožavana među profesorima.

- Zapravo nitko ne bi vjerovao da oni mogu napraviti nešto takvo. U razredu bi bilo sve u redu, zapravo je problem bio odmor i vrijeme prije te poslije škole. Za vrijeme sata se ništa nije događalo, kazao je.

Ne krivi profesore. Smatra da nitko nije primijetio problem jer se nije nikome povjerio. Na kraju se ipak povjerio starijoj sestri, koja je sve prenijela roditeljima.

Reakcija škole, rekao je Niko, bila je loša. Održan je jedan roditeljski sastanak i ništa se nije promijenilo.

- Opet se događao bullying jer sam se obratio nekome. Znači ja sam ispao papak. Ja s tim ljudima nisam dobar. Ja njih respektiram, ali ne volim ih, rekao je Niko.

Poruka žrtvama nasilja

Niko je poslao poruku svoj djeci koja su na bilo koji način žrtve nasilja. 

- Nije vaša krivica, ne događa vam se to s razlogom, to su samo ljudi koji su prema vama bezobrazni i recite nekome nešto, prijatelju, tati, mami, sestri, kazao je.

Vršnjačko nasilje u porastu

Gordana Buljan Flander, klinička psihologinja i psihoterapeutkinja, istaknula je kako je vršnjačko nasilje u porastu, bez obzira na to što statistike govore da nije toliko rašireno. 

- Puno djece ne prijavljuje, puno roditelja i škola ne reagira, i ja sam sigurna da je vršnjačko nasilje u porastu, posebno s pojavom društvenih mreža. Nasilje putem interneta je čak i teže i opasnije nego nasilje uživo jer kad je uživo, dijete ode iz škole, ode doma i doma je na miru. Ovdje ne može otići doma jer je nešto što je stavljeno na društvene mreže, tamo je trajno i može ga vidjeti stotine i tisuće djece, rekla je Buljan Flander.

Naglasila je kako je cyberbulling puno opasnije te izaziva puno teže posljedice izaziva nego što je to kod nasilja uživo.

- Danas je vrlo česta i kombinacija nasilja uživo sa cyberbullyingom, dakle tuku dijete, rugaju se djetetu, to snimaju i stavljaju na društvene mreže. I tim su posljedice za žrtvu teže i opasnije, kazala je klinička psihologinja.

Rekla je kako djeca već u dobi od 7-8 godina imaju mobitele, a samim time i pristup internetu i društvenim mrežama gdje dobivaju vrlo ružne, često i seksualizirane fotografije.

- Recimo dijete, 5. i 6. razred, dobije jednu takvu seksualiziranu fotografiju ili više njih i uopće nije uznemireno, jer se njima razvila tolerancija na takve sadržaje. Mislim da su društvene mreže jedna velika prednost, ali velika opasnost ako djecu ne naučimo kako će ih koristiti, poručila je Buljan Flander.

Sram je veliki problem

Smatra da je sram veliki problem. Žrtve ga osjećaju, istaknula je, jer misle da s njima nešto nije u redu.

- Sram je zapravo najgora emocija, sram je zbog toga što si ti takav, znači da s tobom bazično, nešto duboko nije u redu. Vrlo često ta djeca osjećaju i krivnju, nešto mora da sam nešto pogrešno napravio pa mi to rade. Nesigurnost. Tako da sam ja imala žrtve bullyinga koji su razmišljali o suicidu, koji su pokušavali suicid, koji su razmišljali bolje bi bilo da me uopće nema, oni su depresivni, anksiozni, rekla je Buljan Flander.

Djeca često štede roditelji da se ne bi osjećali i oni nelagodu, da ne bi njima bilo teško, odnosno da ne bi morali nešto poduzimati.

- Jedno istraživanje koje sam davno radila pokazalo se da 27 posto djece doživljava svakodnevno ili gotovo svakodnevno bullying, a tek 11 posto se povjeri nastavnicima. Na pitanje u tom istraživanju zašto se ne povjeravaju nastavnicima, najčešće su rekli: "Bojim se da će biti još gore", rekla je psihoterapeutkinja.

Razvijamo kulturu nasilja

Istaknula je kako je problem što razvijamo kulturu nasilja i nudimo djeci nasilne heroje. Dodala je kako djeca imaju sve manje empatije, te se s njima sve manje radi.

- Škola nam postaje sve manje odgojna, sve više obrazovna ustanova i na kraju nam nasilna djeca promaknu kroz sustav, ne dobiju na vrijeme tretman, ne dobiju na vrijeme pomoć, a vrlo često i ta djeca nastaju iz obitelji u kojima je nasilje normalan način funkcioniranja između članova obitelji. I njima je iznimno potrebna pomoć, rekla je Buljan Flander.

Naglasila je kako od osnovne škole treba raditi na prevenciji, razvijati empatiju kod djece, te raditi s roditeljima.

Roditeljima je poručila da što više razgovaraju s djecom, te da prate što djeca rade na društvenim mrežama i u školi.

- Ako smo uspostavili dobar odnos, onda će se djeca i povjeriti, istaknula je Buljan Flander.

Djeci žrtvama nasilja poručila je da potraže pomoć. Ne moraju to samo biti roditelji ili nastavnici, mogu nazvati Hrabri telefon ili udrugu koja se bavi ovom problematikom.