Kako odgajati kada su djeca "zalijepljena" za ekrane?

Kako odgajati kada su djeca prilijepljena za ekran, postavio je pitanje svojim gostima književnici Moniki Herceg i glumcu Frani Maškoviću, Bruno Šimleša u emisiji Kod nas doma. 

Frano ima dvoje djece, Lovru koji ima 15, a Maris 12 godina. Na pitanje kako funkcionira njihovo kućanstvo, te koliko djeca provode vremena uz razne ekrane. Frano je rekao kako na mobitelu vise više nego što bi supruga i on htjeli. 

- Maris je jako društvena, klavir, ples, dramska pa ni ne stigne previše, ali svejedno je oko 3 sata dnevno na mobitelu. Kaže da bi bila više da može. Najviše prati Tik-tok videe, recepte, šminkanje, frizure..., govori.

- Lovro je drugačije dijete, on se čak s frendom dogovorio da izbrišu Tik-Tok jer su shvatili da im troši previše vremena i da bi htjeli poboljšati svoje komunikacijske vještine, tako je doista rekao, naglašava Frano.

- I dalje je na snapu, igra igrice, ali je rekao i da je preko Tik-Toka otkrio neke knjige, pa ima tu i koristi, dodaje.

Ekran kao iznimka

Monika govori kako su njena djeca stara 5 i 6 godina te kako ne stignu biti mnogo na ekranima jer nakon vrtića često vrijeme provode u parku. 

- Čak i kada busom idemo do bake, pričamo u autobusu. Gledaju van. Dajem im ekran tek kao iznimku, a ne pravilo, rekla je.

Na pitanje je li ti to izazovno, Monika je rekla da je stoga što bi i njoj ponekad odgovaralo da nešto gledaju dva sata kako bi ona mogla dovršiti posao.

- Baš sam prošli tjedan imala situaciju, kada su ujutro pilili da žele crtiće jer ih i drugi gledaju za doručkom. Ne želim to, ne želim ići linijom manjeg otpora. To je lakše, ali nije bolje, istaknula je Monika.

Negativan utjecaj na razvoj mozga,  društvenih vještina,  emocionalne inteligencije

Djeca od prvih dana imaju ekran ispred sebe. On je postao duda, bejbisiter, sve. Iako znamo da ne utječe pozitivno na razvoj mozga, društvenih vještina, emocionalne inteligencije, govori Šimleša.

Monika je rekla kako je šokirana time.

- Ekran i vizualni podražaji trebali bi polako biti sve prisutniji, ali od četvrte godine, a ne da bulje čitave dane. Još nismo ni svjesni koje će to sve posljedice imati, istaknula je.

Mobitel nije roditelj

Frano naglašava kako se i njegova obitelj trudi da što više vremena provodi vani, planinare, idu na izlete, imaju obiteljske aktivnosti.

Smatra da mobitel ne smije biti roditelj, psiholog. Kako kaže, internet daje informacije, ali mi moramo usmjeravati.

Na pitanje što misle da su pozitivni aspekti takvog odrastanja, a koji negativni? Što nikako ne bi htjeli da se razvije kod vaše djece?

Frano odgovara kako je njemu najveći problem taj što se djeci ubija individualnost i samostalnost. 

- Ne potrude se sami nešto, samo preslikaju s weba, preuzmu tuđa rješenja. Nema više da sjednu i promisle, govori.

- Mogu imati razvojne probleme, probleme s pažnjom, nošenjem s nelagodnim situacijama, rekla je Monika.

Ekran pasivizira neurološki

Ekran pasivizira neurološki, ali i nudi distrakciju kad je panika pa se ne moraš suočavati s nečim što je nelagodno, ne razvijaš vještine nošenja s time. Pa te i mala situacija može jako uznemiriti. 

Jedan od povoda za ovu temu bio je trend tzv. Tihe šetnje. Jedna Tik-tokerica je izašla u šetnju bez slušalica, mobitela, tableta. Desilo se čuđenje kao da je otkrila vatru.

- Maris mi je rekla za to. Njima je to doista nepojmljivo jer im je mobitel stalno u ruci. Ali dosada je doista ključna za kreativnost, istaknuo je Frano.