Koliko mladi čitaju?

Nedavno je obilježen Svjetski dan čitanja naglas. Bio je to povod za rubriku Dnevnika HTV-a, Zaključna ocjena tjedna.

Sunčica Findak je provjerila koliko naši mladi uopće čitaju i koliko su točni stereotipi da baš i nisu neki veliki ljubitelji knjiga.

Radimo jednu priču, a otkrili smo i nešto mnogo vrednije. Koliko su naši mladi uistinu iskreni i ne srame se unatoč kameri priznati nešto što ne čine. 

Na pitanje čitaju li dovoljno, bez problema odgovaraju ne, ne čitamo i trebali bismo čitati više.

- Ja mislim da ne čitamo dovoljno makar bi trebali, kazao je Dominik.  

- Čitam uglavnom lektiru, ali preko ljeta, ako se zalomi da nema nekih događaja, kad nema ekipe znam uzeti knjigu, priznaje Tara.

- Za sad je ostalo na lektiri, rijetko čitam knjige sa strane, govori Dorotea.

- Mogao bi više čitati. Zadnja knjiga koju sam čitao osim lektire je bila Drakula i to je bilo preko ljeta, iako sam još posudio jednu knjigu, ali ne znam kako se zove, rekao je Antonio.

Viktorija osim lektire čita kriminalističke romane, pa i psihološke krimiće, ali, kaže, sve je to nedovoljno.

- Ima onih koji više čitaju, neki ne čitaju ništa, neki čitaju samo lektiru, rekla je Viktorija.

Zanimljivo, kažu baš i ne čitaju, a na Interliberu smo svjedočili tomu da ga posjećuju upravo mladi. 

- Opća je kritika da su mladi više na digitalnim medijima. To je jedan trend, ali trendovi dođu i prođu. Mladi ljudi kada dobiju knjigu na dar, daruju knjige, knjiga im postane izvor druženja i prijateljstva, istaknuo je Željko Jozić, ravnatelj Instituta za hrvatski jezik.

I oni sami žele to promijeniti, organiziraju zajednička čitanja, pa i podcaste.

Mnogi mladi slušaju podcast i kažu nam - moramo nešto promijeniti. Ne želimo da nas se doživljava kao osobe koje ništa ne zanima. Ali, nažalost, svjesni su da to što ne čitaju ima i posljedice.

- Mladi kada pišu mislim da su poprilično ležerni i ne vode računa o formi i pravilnom izražavanju. To je također važno, a važno je kada se izražavaju tako da to ne budu samo kratice, kazao je Željko Jozić, ravnatelj Instituta za hrvatski jezik.

- Ne može se usporediti vokabular osobe koja čita i koja ne čita. To je vidljivo iz aviona, naglasila je Tara.

A vidi se to i na eseju na državnoj maturi, pisanju životopisa, prijavama za posao. Jozić kaže, ako možemo pomoći, dođite, Institut vam je otvoren, nismo mi samo jezični policajci, otvoreni smo za razgovore, tribine, prijedloge, samo da se više čita i da vam knjiga ne postane - stranac.