Mladi ne bježe od društvenog djelovanja, ali ne vjeruju institucijama

Mladi su spremni volontirati, donirati i uključivati se u građanske inicijative, no iskazuju nisko povjerenje u institucije, pokazuje istraživanje "Politička kompetencija mladih na pragu odraslosti", koje je u utorak predstavio Institut za društvena istraživanja u Zagrebu (IDIZ).

Prema podacima Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu (IDIZ), 63 posto učenika izjavljuje da je u sklopu neke građanske ili humanitarne inicijative već doniralo financijsku ili materijalnu pomoć, dok je u prosvjedu dosad sudjelovalo tek 11 posto, a njih 40 posto kaže da to nikad ne bi učinilo.

Istraživanje "Politička kompetencija mladih na pragu odraslosti" provedeno je tijekom ožujka i travnja na nacionalno reprezentativnom uzorku od 1 285 učenika završnih razreda srednjih škola, u sklopu IDIZ-a, Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu i Centra za studije mira i konflikata Sveučilišta u Rijeci. Projekt vodi Nikola Baketa, a financiran je sredstvima NextGenerationEU Europske komisije.

Na 19 pitanja o temeljnim političkim pojmovima, ustavno-političkom ustrojstvu i aktualnoj političkoj informiranosti, učenici u prosjeku točno odgovaraju na osam pitanja, a svega sedam učenika u cijelom uzorku odgovorilo je na sva pitanja točno.

Najmanji udio točno je prepoznao da centri za socijalnu skrb ne pripadaju organizacijama civilnog društva (10,5 posto), dok više od 90 posto zna koja stranka ima vladajuću većinu u Saboru.

Povjerenje najviše u vojsku, najmanje u stranke i Sabor

Povjerenje u institucije ostaje nisko, a jedina institucija kojoj vjeruje većina učenika jest vojska. Na začelju ljestvice povjerenja nalaze se političke stranke, društvene mreže, Hrvatski sabor, pravosuđe i Vlada RH, kojima ne vjeruje između 32 i 42 posto učenika, dok im vjeruje tek osam do 25 posto. Najviše se vjeruje predsjedniku Republike, a institucije EU-a uživaju više povjerenja od nacionalne Vlade i Sabora.

- Ukupno političko znanje učenika i dalje je razmjerno nisko. Više od samog znanja zabrinjava nizak interes za politiku i uvjerenje dijela mladih da njihovo djelovanje ništa ne mijenja. Istovremeno, mladi nisu distancirani od svoje okoline, spremni su volontirati, donirati i potpisivati peticije, dok prema formalnim političkim kanalima, poput članstva u stranci, iskazuju izrazitu rezerviranost, pojasnio je Baketa.

Protiv spuštanja dobi za glasanje

Najizrazitiji je stav učenika prema spuštanju dobi za glasanje, dvije trećine (66,4 posto) protivi se pravu glasa sa 16 godina, a podržava ga tek 11,5 posto. Uvođenje obveznog vojnog roka podržava 44,6 posto učenika, a zabranu pristupa društvenim mrežama mlađima od 15 godina 42,5 posto. Baketa je naveo da djevojke u većoj mjeri nego mladići smatraju da bi mladići trebali služiti vojni rok.

Stavovi prema rodnoj ravnopravnosti pretežno su egalitarni, no petina učenika smatra da bi se žene trebale primarno posvetiti kućanstvu, a trećina da su biološki predodređene za poslove s ljudima, a ne za tehniku. Više od polovice smatra da etnički Hrvati ne bi trebali imati veća prava od ostalih stanovnika, a više od tri četvrtine može zamisliti prijateljski odnos s osobom druge rase, vjere ili nacionalnosti.

Najkritičniji prema osobama homoseksualne orijentacije

Učenici su najkritičniji prema osobama homoseksualne orijentacije.

- Više od 60 posto naših ispitanika smatra da osobe homoseksualne orijentacije svoju seksualnu orijentaciju ne bi trebale iskazivati u javnosti, a oko 50 posto da im ne treba dozvoliti posvajanje djece, rekla je Jelena Matić Bojić s Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu (IDIZ).

Više od trećine smatra da bi se osjećalo nelagodno u društvu takvih osoba, a gotovo 30 posto bi prestalo pratiti poznatu osobu koja bi se javno izjasnila o svojoj orijentaciji.

- Podaci pokazuju da su učenici u prosjeku skloni podržati ravnopravnost spolova, multikulturalnost i prava etničkih manjina. Međutim, u komparativnoj perspektivi, ovakvi stavovi bili su prisutniji prije pet ili deset godina. Posebno zabrinjavaju prevladavajući trendovi diskriminacije i stigmatizacije seksualnih manjina, dodala je.

Vrsta srednjoškolskog programa i dalje je ključan čimbenik za razumijevanje razlika među mladima. Gimnazijalci ostvaruju bolje rezultate od učenika strukovnih programa na gotovo svim dimenzijama, od znanja do tolerancije i povjerenja u institucije, dok je utjecaj obrazovanja roditelja nešto slabiji, a kod pojedinih dimenzija, poput političke orijentacije, izostaje.