Parkour treniraju već i trogodišnjaci

Parkour - kretanje kroz prostor i svladavanje prepreka korištenjem samo vlastitog tijela - sve je popularnije u Međimurju. Razvija ga Gimnastički klub Macan iz Nedelišća u kojem su početkom veljače pokrenuli i program Mini parkour - za one najmlađe. Treniraju ga već i trogodišnjaci.

Samo nekoliko treninga bilo je dovoljno ovim mališanima da se zaljube u parkour.

- Ja tu skačem preko, i tu se pentram i tamo se pentram; skačemo, trčimo, penjemo se, kažu polaznici Leda, Odin i Mael, koji priznaju da je teško, ali i zabavno.

Djeca vrtićke dobi podijeljena su u dvije skupine - od 3 i 4, te od 5 i 6 godina. Interes je velik, a roditelji zadovoljni:

- Mislim da mu treba vannastavne aktivnosti, da je dosta živahan i da bi mu pasalo, kaže tata Vanja Radmanić.

- Puno se kreću, izbacuju energiju, tako da im je super. Vole ići, dođu mokri doma i to je to, dodaje mama Barbara Novak.

U Gimnastičkom klubu Macan parkour trenira oko 80-ero djece i mladih u dobi od 3 do 18 godina. Najmlađe dvije skupine već su gotovo popunjene, a upiti i dalje stižu.

- Naša očekivanja su bila troje - četvero djece u početku, i onda ih je na prvom treningu već je bilo preko 15 u obje grupe. Znači, u prvu grupu odmah ih je došlo 18, u drugu grupa 15. Iznad svih očekivanja, komentira glavni trener GK Macan Domagoj Dominić.

- Jako smo zahvalni roditeljima što su prepoznali to. Nadamo se da je ta vidljivost, koju mi već treću godinu s parkourom postižemo u Međimurskoj županiji, i na društvenim mrežama i kroz organizaciju natjecanja i kroz naše sportaše koji stvarno jesu polučili izvrsne rezultate, da se to primijetilo, da je parkour prepoznat kao sport, pa i za ove najmlađe, napominje tajnica GK Macan Simona Tošić.

Kroz igru i prirodne pokrete, mališani svladavaju razne prepreke. Potiče se njihov fizički i mentalni razvoj.

- Najbolji im je za razvoj motoričkih sposobnosti jer imamo svakakvih kretnji, od penjanja, trčanja... Znači agilnost, koordinacija, sve je uključeno. Jako im je važno za samopouzdanje zato jer neke prepreke prvi put prolaze i onda kad vide da to mogu svladati, samopouzdanje im jako raste. Isto tako, odlično je za svladavanje straha. Jako se puno djece bojalo visine, bilo im je teško na prvom treningu se popeti na sanduk, morali smo ih držati za ruku. Sad već oni to sami bez problema prolaze, kaže Domagoj.

Cilj je, poručuju iz kluba, stvoriti generaciju sportaša koja se ne boji prepreka - kako u dvorani, tako ni u životu.