Učenici u radionici i voćnjaku: Znanje se uči rukama, ne samo iz knjiga

Zima je usporila poslove u poljoprivredi, ali u Poljoprivredno-šumarskoj školi u Vinkovcima praktična nastava ne staje. Kroz nju učenici stječu znanje i iskustvo i tako se pripremajuju za izazove koji ih čekaju u budućem poslu.

Prvi susret s anlaserom pokazao se kao pravi izazov. David i Lovro pomalo se muče jer svaki potez traži koncentraciju, ali jedino tako posao se može naučiti, kao i zavoljeti.

- Najdraže mi je skidanje nekih dijelova i popravljanje istih. Radimo i na tokarskim strojevima i to je isto zanimljivo, rekao je David Kuveždić, učenik Poljoprivredno-šumarske škole, smjer mehaničar poljoprivredne mehanizacije.

Malo je lakše na drugom kraju radionice, ali posao je i dalje ozbiljan. Dva dana učenici su marljivo radili.

- Morali smo sastavljati kočnice, dvije pakne smo skidali. Ima dvije opruge i to smo morali rastavljati i onda smo skidali te dvije pakne, objasnio je Todor Milivojević, učenik Poljoprivredno-šumarske škole, smjer mehaničar poljoprivredne mehanizacije.

Posla ima napretek – traktore treba pripremiti za sezonu, a ovdje se to uči rukama, u masnoći i crnilu, jer znanje nije samo u knjigama.

- Trudimo se da oni što više nauče ovdje. Kasnije se oni usavršavaju uz rad tamo gdje se zasposle, ali bitno da dođu s tim prvim stečenim znanjem, smatra Ivan Vuković, profesor stručnih predmeta u Poljoprivredno-šumarskoj školi Vinkovci.

Posla imaju i agrotehničari bez obzira na to što je kraj siječnja. Uče o rezidbi voćaka, poslu koji zahtijeva znanje i upornost. Svaki rez oblikuje krošnju i utječe na urod, ali i daje vještine koje se ne mogu naučiti samo slušajući.

- Vrlo nam je važno da prozračimo krošnju, da osvjetlimo krošnju, da ono što je viška izbacimo, da dobijemo balans, ravnotežu između vegetativnog i generativnog da bi imali i list i rod, istaknula je Ivuša Špoljarec, profesorica u Poljoprivredno-šumarskoj školi Vinkovci.

I dok rukama oblikuju krošnju, jasno je da postoji i druga strana priče. Baviti se poljoprivredom nije lako, a mnogim mladima ni zanimljivo. Ovi učenici na upisu nisu dvojili, znali su zašto žele upravo ovu školu, smjer.

- Zato što ima veze s poljoprivredom koju radim već pa da malo unaprijedim to znanje, kazao je Karlo Božičević, učenik Poljoprivredno-šumarske škole, smjer agrotehničar.

Trud, ljubav, znanje i praktično iskustvo jasno pokazuju da poljoprivreda i dalje ima šansu - njena budućnost pripada onima koji joj se posvete.