U kontinentalnom dijelu Hrvatske na bladanskom je stolu za Badnjak gotovo neizostavan šaran. Iako je ova godina zbog dugotrajne suše i poskupljenja kukuruza iznimno teška za proizvođače slatkovodne ribe, šarana će biti dovoljno. Blagdanski je izlov privukao kupce i na ribnjake jer traži se šaran više.
Pune su mreže na ribnjacima u Sišćanima pokraj Čazme i na kraju godine koja nije bila laka za proizvođače slatkovodne ribe.
- Još jedna zahtjevna godina je iza nas, najviše vezano za sušu koja nas je ponovno pogodila. Znači već drugu godinu gdje su uvjeti za rad sve teži i jako je teško održavati proizvodnju, kaže nam Jurica Bošnjak, direktor tvrtke "Ribnjak 1961."
Riba nije znatno poskupjela u odnosu na kukuruz, no zbog suše se riba manje hranila pa je prinos manji.
- On je pao ove godine za 20 -30%, ali pošto se mi snabdjevamo izričito oborinskim vodama, bili smo spremni na te naše gubitke, objasnila je Nedjeljka Grubačević, tehnologinja u "Ribnjaku 1961.", u Sišćanima.
Sve je teže pronaći radnike u poljoprivredi, stoga su zaposlili strance. Rana Sohel iz Bangladeša ovdje radi godinu dana.
- Sretan sam, ovo je dobro poduzeće, htio bih dulje ostati, možda još godinu ili dvije. Hrvatska je lijepa zemlja, sviđa mi se ovdje. I ljudi mi pomažu, moji šefovi, rekao je Rana.
Koliko je baš svježa riba s ribnjaka omiljeno jelo na Badnjak - vidi se po kupcima koji su strpljivo čekali u redu.
- Tradicionalno to pečemo u našem selu. Svake godine se skupimo kod nekoga i svi pečemo na jednom mjestu i kasnije se razilazimo - kićenje bora. Bolje da umre selo nego običaj, rekao je Matija Vajda iz Deanovca.
Kako spremaju šarana u ovom kraju, pitamo.
- Danas ga kupim, napacam da malo odstoji.
- A kakav mora bit pac?
- Malo ljutkast da se može popit iza, kaže.
Za pripremu šarana treba i puno žara, a na kraju se zalije gemištom.
Nažalost, slatkovodna riba kod nas se jede uglavnom prigodno pa i ne čudi što godišnje po stanovniku trošimo samo skromna od dva do tri kilograma.