Bojadisanje: kada se spoji ljubav prema modi i prirodnim bojama

Stvaranje i kreativnost sa puno boje na bazi biljnih odnosno prirodnih sastojaka. Ela Šeremet upoznat će nas s Vedranom, koja spaja znanost i umjetnost kroz prirodno bojadisanje.

Ovdje se nešto kuha, ali nije riječ o hrani, već o odjeći koja se boji – bojadisanje.

- Bojadisanje je u biti proces gdje mi iz izvora bojila, recimo kadilice, ekstrahiramo bojilo u vodi, znači radimo jednu kupelj odnosno juhicu ili čaj, objašnjava Vedrana Peček.

Kuhanjem na pari dolazi do kemijskog spoja bilja i tkanine pri čemu nastaje finalni proizvod. S većinom tih biljaka susrećemo se svaki dan - može se upotrijebiti kora stabla ili pak neke invazivne vrste. Ipak, kaže Vedrana, najteže je dobiti zelenu.

- Zelena je najteža za postići, a sve su biljke zelene. Stvar je u tome što je kod nekih biljaka pigment preosjetljiv i onda se putem zagrijavanja unište. Tako da je zelena najteža za postići. Plava je isto dosta komplicirana, pogotovo ako radimo sa indigom. Meni je osobno crvena najteža, nikako mi ne uspijeva dobiti crvenu nijansu, objasnila je.

Iako zvuči kao da je riječ o pravom malom kemijskom laboratoriju, Vedrana kaže ne treba se bojati.

- Znanje kemije je korisno, ali mislim da kad kažemo da je kemija bitna ljudi se malo prestraše. Samo treba pohvatati što je kiselo, lužnato te koji su pH modifikatori. Nije toliko komplicirano jer se ne može dogoditi nikakva opasna greška, pojasnila je.

Svemu ovom uči polaznike koji dođu na radionice, no jednostavnije tehnike možete iskušati i kod kuće.

- Kod kuće se može koristiti korijen luka, kao nekakva početnička baza. Onda imamo kurkumu za žutu boju, onda imamo crni čaj, kamilicu, hibiskus. Sve to možemo iskoristiti, a sigurno imate barem čajeve. Možete doslovno uzeti vrećice čaja i komad svile i posipati pa vidjeti što će se dogoditi, otkrila je.

Vedrana je po zanimanju magistra tekstilne tehnologije, inženjerstva i modnog dizajna. Danas uspješno spaja struku i ljubav prema biljkama koja je prati od djetinjstva. Uz brzu modu koju je gotovo nemoguće izbjeći, prirodne boje trebale bi se upotrebljavati u industriji.

- Znamo koji je utjecaj cijele industrije. Ja govorim tu u segmentima od uzgoja materijala, obrade, sve je to toliko štetno da je to kompleksan problem cijele industrije, ali ako se držimo bojadisanja znamo da su tu otpadne vode koje se izlijevaju dalje u polja i opet se to vraća cijeli krug, kazala je.

Za dugotrajnost odjeće obojene ovim tehnikama važan je odabir materijala. Svila prednjači jer ima izrazito dobru moć upijanja, a tu je, naravno, i način brige. Kada se sve to postigne, dobije se unikatan ekološki odjevni predmet.

- Ja kada počnem to raditi ne znam što ću dobiti tako da je i meni uvijek iznenađenje taj krajnji rezultat, opisala je.

Ova mlada umjetnica ne namjerava tu stati, voljela bi otvoriti trgovinu, a tko zna, možda prve modne kreacije od prirodnih boja izradi baš Vedrana.