Od luksuza do ovisnosti? Tetovaže osvajaju sve generacije

Od simbola do umjetničkih djela na koži tetoviranje je postalo globalni trend. Što stoji iza odluke da nešto zauvijek ostane na tijelu? 

Kažu da je s tetovažama najteže početi. Jednom kad probiješ led i napraviš prvu, u svemu oko sebe počneš vidjeti inspiraciju za iduću. Takvih je entuzijasta za tetovaže bilo napretek na još jednom humanitarnom tattoo događanju u srcu Zagreba.

Ljubav prema životinjama i tinta idu ruku pod ruku, a cilj je bio dobro se zabaviti i usput napuniti blagajne udruga i azila.

- Mi smo se prvi put krenuli okupljati prije pet godina, kako bi pomogli udrugama i azilima s napuštenim životinjama. Krenuli smo od male skupinice artista i evo takav je interes nastao da smo došli do toga da smo u dva grada, rekla je organizatorica i tattoo umjetnica Anja Ferenčić.

Tetovaže više nisu tabu ili neobična pojava, već su postale umjetnost na živom platnu te način ekspresije. Ljudi koji se danas odluče na tetovažu nisu nužno dio neke supkulture, već jednostavno imaju želju pokazati svijetu tko su.

- Ljudi koji se tetoviraju danas više nisu i ne spadaju u tu kategoriju, koja je bila prije. Danas da bi se tetovirao, ti moraš biti financijski jako stabilna osoba, a i mentalno stabilna osoba, dodala je Ferenčić.

- Tetovaže nisu jeftine, one su može reći nekakav luksuz, bez toga jednostavno možeš. Nije ti potrebno, ovo ćeš si priuštiti kao netko tko ide na nokte, istaknula je organizatorica i tattoo umjetnica Iva Davidović. 

Ljubav prema tetoviranju često je neobjašnjiva, no za ove umjetnike ona nadilazi same trendove. Njihova strast dolazi iz dubokog poštovanja i njegovanja same tradicije tetoviranja.

- Kao tetovirač kreneš cijeniti samu tradiciju tetoviranja, i sami zanat tetoviranja, tako da mislim da je to neka posebna ljubav, koja se stvori. Je li to stil tetoviranja ili je to samo taj zanatski dio - i često kažu da je to jednom kad kreneš, rijetko tko stane na jednoj tetovaži, poručila je tattoo umjetnica Toni Mažuranić.

- Tetovaže su se i prije koristile kao šamanistički simboli, ratnici bi ih stavljali prije odlaska u bitku. Ili ako žele uloviti neku životinju kao što su imali sve to je nekako u ljudskoj prirodi očito, dodao je Darijan Bulić.

Prvo tetoviranje je poput skidanja flastera, a bol je potpuno individualna - ovisno o položaju i veličini tetovaže. Ipak je za ovu odluku potrebno malo hrabrosti.

- Boje se uvijek, imaju veliku tremu, ja ih pokušam smiriti, ako si možda nešto nekad slomio, možda neka usporedba u tom stilu, ili možda bi mogli usporediti s nekom depilacijom kod žena, kazala je Davidović.

Istrpjeti malo boli na kraju se itekako isplati. Jer uz tetovaže se mijenja i naše poimanje tijela - ona postaje način da se dodatno naglasi ljepota koju već imamo.

- Sa svakom novom tetovažom ja se nekako osjećam bolje, volim ih vidjeti na sebi i na drugima, cijeli proces mi jednostavno jako puno znači. To je neka jako osobna stvar, ali ljudi su uvijek nekako jako sretni na kraju, naglasio je Bulić.

- To kada vidiš da je to nekog usrećilo, to je jako lijepi dio posla, kada vidiš na kraju kako je netko sretan i koliko mu to znači. A i druga stvar je kad ti netko da neku tako veliku umjetničku slobodu da se i ja mogu izraziti. To je jako lijepo, istaknula je Mažuranić.

Bilo da je u pitanju tradicija, luksuz ili čisto podizanje samopouzdanja - osjećaj na kraju je očito isti.

Svi ovi ljudi kući odlaze s malo crvenila na koži i onim dobro poznatim zadovoljstvom. Ne sumnjamo kako u glavi već planiraju iduću kreaciju.