Od arhitektice do cvjećarice: Priča o odluci koja je vratila kreativnost i radost

Bivša arhitektica Boška odlučila je promijeniti život i svoju kreativnost pretvoriti u cvjetne priče.

U vrtlogu odraslog života često zaboravimo na talente koje smo posjedovali još kao djeca. Birajući profesiju, tražimo ravnotežu između snova i realnosti - a ta nas realnost ponekad odvuče daleko od onoga što istinski želimo.

Boška je odlučila da njezina priča neće biti takva. Prije osam godina, kao cijenjena arhitektica, napravila je potpuni zaokret i svoj poslovni put izgradila ispočetka.

- Imala sam napade panike. U to sam vrijeme radila u jednoj arhitektonskoj tvrtki, imala sam ju s partnerima, ali sam došla do toga da nisam htjela izaći iz auta prije posla. Nisam se pronalazila u tom poslu, došlo je do toga da više nisam mogla gledati u kompjuter, navela je Boška Bahtijarević.

Nakon što je napustila tvrtku u kojoj se više nije pronalazila, godinu je dana razmišljala što želi raditi u životu.

Iako prekrasno zanimanje, arhitektura je uništila kreativnost koja je nekad bila dio nje. Onda je slučajno naišla na tečaj za aranžera cvijeća. 

Svaki dan nova je prilika za stvaranje

- Meni se kroz cvijeće potpuno vratila kreativnost, vratila mi se i radost. Rad s rukama je nešto što te potpuno obuzme, navela je.

Nakon što započne svoje jutro odlaskom na veletržnicu cvijeća, Boška kreće stvarati.

Svaki dan je ispunjen novim kreacijama i mirisima koji ispunjavaju prostor. Inspiracija dolazi spontano, u trenutku.

- Često šećem šumom pa mi zna doći inspiracija. Naravno tu postoje i datumi u cvjećarstvu gdje si ti malo ograničen, poput Božića i Valentinova. Međutim, trudiš se svake godine napraviti nešto novo, pojašnjava.

- Najljepše je što si cijeli dan okružen s lijepim. I što je taj dan prepun završetaka koji su pozitivni. Čak i kada je to cvijeće za žalovanje, znaš da na kraju dana kada zaključaš vrata, napravio si sve za taj dan. Nema rezultata za tri godine kao u arhitekturi, objašnjava.

Objasnila je i kako napraviti dobar buket.

- Postoji jedan štos s čim je lakše, to je da se uzme jedna grana i slaže se cvijet po cvijet u krug svaki put po 180 stupnjeva se okreće, pojašnjava.

Od strukture do slobode

Njezino zlatno pravilo glasi: manje je više. Ipak, to ne isključuje hrabrost - šarenilo je uvijek u prvom planu, a pravila su tu da bi se kršila.

Spajanje naizgled nespojivih boja i poigravanje različitim visinama njezina je tajna kojom svakom buketu daje dubinu i novu dimenziju.

Kada se danas osvrne na svoj put, Boška s osmijehom kaže kako bi sve ponovila ispočetka. Arhitektura joj je podarila strukturu i disciplinu, no cvjećarstvo je bilo ono što joj je vratilo kreativni vjetar u leđa.

- Možda je to klišej, ali život zaista je samo jedan. I užasno je glupo raditi ono što te ne ispunjava. I kod nas uvijek postoji onaj stav - što ako propadnem? A što ako uspiješ, poručila je.

Zato ako se iz dana u dan pitate - ima li ovo što sada radim uopće smisla, možda je vrijeme za promjenu i povratak vašim istinskim talentima.