Kako se psi pomagači uče socijalizaciji

Profesor Nikola Kuzmičić iz zagrebačke gimnazije Titiša Brezovačkog, godinama na različite načine pomaže potrebitima. Mnoge je dirnuo kada je prije nekoliko godina 44 i pol tisuće kuna osvojenih u kvizu Potjera u cjelosti darovao u humanitarne svrhe. No tu nije stao.

Kada je prije godinu dana čuo da u Centru za rehabilitaciju Silver nedostaje volontera koji pomažu pripremati buduće pse pomagače, profesor Nikola Kuzmičić odmah se prijavio.

- Proveden je inicijalni razgovor, zaključili su da sam osoba kojoj se može povjeriti psa i dobio sam psa, kaže profesor.

Biti socijalizator znači biti sa psom 24 sata dnevno. Posljednjih nekoliko mjeseci profesor i petomjesečna labradorica Felina nerazdvojni su.

- Potpuno živimo identičan život, svugdje gdje idem ja, ide i ona. Budući da ja jesam u školi, onda dolazi i ona, u svim situacijama dakle, dodaje profesor.

Zajedno su u zbornici, tijekom odmora i na nastavi. Iako su je svi u školi odlično prihvatili, znaju da druženja s njom nema.

- Ona je sa profesorom konstantno, ali dragati i takve stvari, nju ne bi trebali dok nosi prsluk, kaže Karlo, učenik gimnazije.

- Dakle ovo je pas na školovanju, to nije kućni ljubimac. To je pas koji se školuje da bi nekom u budućnosti bližoj daljoj pomogao, dodaje Karlova kolegica Monika.

Socijalizacija

U procesu socijalizacije Felina i profesor Kuzmičić prolaze različite situacije i lokacije.

Koordinatorica za socijalizaciju Sandra Ševerdija, iz Centra za rehabilitaciju "Silver", objasnila je u kakvim se situacijama mora snalaziti pas.

- Od okretišta tramvaja, pa se vozimo tramvajima, ili smo na trgu jer nam je potrebna jako velika gužva ili idemo u šoping centre radi skliskih podloga, šupljih stepenica.

Nakon socijalizacije koja traje oko 16 mjeseci, ovisno o rezultatima, Felina bi trebala ići na daljnje školovanje.

A profesor Kuzmičić u novi će proces socijalizacije s novim psom, jer kako kaže, najvažnije je nekomu pomoći i olakšati mu život.