Drniš, mali grad velikih ljudi

Vrijeme je darivanja, no postoje oni koji daruju cijele godine, i to - ni manje ni više nego - život. Stanovnici Drniša ne propuštaju akcije darivanja krvi. Okupili su se u velikom broju, a srušeni su i neki rekordi.

Mali je ovo grad velikih ljudi.

Za Tomislava Ožegovića je dan koji će dugo ostati u sjećanju. Krv je nesebično dao stoti put.

Kaže – bila mu je to životn želja.

Iza impresivnog broja stoji još veće srce. To je način života i svaka četiri mjeseca darivanje krvi - ne propušta.

Anton Vukičević u svoju je knjižicu zabilježio 125. darivanje krvi.

Prvi put to je učinio 1993. godine u Splitu.

- Onda je bila stanka dok nije rat završio i onda od Oluje do danas stalno, non-stop, kaže.

Stigli su i ordeni. No njegov cilj nisu ni brojke ni zlato. Radi to da bi spasio živote i zbog jedne posebne posvete.

- Meni je to krenula kao uspomena na pokojnog brata koji je darivao krv, poginuo u ratu i nekako me to povuklo da nastavim za njim i kad sam se uključio krene samo za sobom.

A njihov primjer slijede mnogi Drnišani.

- Naše društvo unazad 5 godina broji 160-170 darivatelja koji su stalni ili povremeno daruju krv, ističe Vinka Badžim, ravnateljica Gradskog društva Crvenog križa Drniš.

Mnogo je to za jedan gradić. Pa će se stoto darivanje slaviti i sljedeći put!