06:53 / 12.03.2021.

Autor: Maja Tokić/Puls/HRT

Duškova priča: Od odbačenog djeteta do beskućnika

Čovjek bez adrese

Čovjek bez adrese

Foto: HTV / HRT

Od rođenja je bio obilježen, odbačeno dijete. Sigurnost je tražio u domu za nezbrinutu djecu, potom kod udomitelja i na kraju na ulici, s beskućnicima. Rijetko su ga u njegovih 61 godinu iskreno pitali kako si. Ovo je priča o Dušku i ljudima koji su ga ipak saslušali.

Duško Radaković je napunio 61 godinu, po zanimanju je vrtlar. Anđelka je umirovljena defektologinja, koja ni časka ne miruje. Predano i srčano i dalje pomaže onima koje društvo ne želi. Upoznali su se u školi za djecu s intelektualnim teškoćama. Duško je bio učenik, Anđelka mlada pripravnica i njegova najdraža nastavnica.

- On je bio interesantan i imao je svog prijatelja Miljenka. Znali su raditi i voljeli su to tako da su mi učionicu čistili. Blistala je, sve su mi očistili. Onda sam ih pridobila da malo i zadaću rade. To je bilo jedno lijepo i divno razdoblje kojeg se rado sjećam, priča Anđelka Bunić.

Duško se svojeg najranijeg djetinjstva ne sjeća. Pamti samo ono što su mu drugi rekli. Mama ga je, kaže - bacila u kantu za smeće i našli su ga komunalni radnici, pozvali policiju koja ga je odvela u Nazorovu. Potom je udomljen. Udomitelji su imali su svoju djecu i oni su mu dali životnu školu. Izabrao je da bude vrtlar. Uspio je završiti srednju školu a ima i 11 godina staža. I dan danas je zahvalan i kaže: 'Vi meni dajete pa moram i ja vama', što je danas stvarno rijetkos, kaže Anđelka.

Smrt udomitelja i optužbe za palež

I bio je sretno seosko dijete, sve do jednog trenutka. Nakon smrti udomitelja rodbini je postao smetnja. "Tu ne možeš biti", rečenica je koja mu je obilježila ostatak života. A optužba da je u selu zapalio 17 štala zauvijek mu je uništila život. Nije ništa zapalio, ali je njegovo priznanje iznudilo 7 policajaca - pendrekom, priča Duško.

Od presuđenih 17 godina zatvora, kazna mu je smanjena na 3. Ostao je bez doma i ikog svog. Postao je beskućnik. Živio je u vagonima. Osam je godina na Glavnom kolodvoru, a onda još 6 na Borongaju. Policiji i sucima bio je dobro znan. Zbog skitnje i žicanja branili su mu boravak u Zagrebu. Najteže mu je bilo, priča Duško - što su mu ljudi okretali leđa kad bi doznali da je beskućnik. Tražio je pomoć i na Kaptolu ali su mu rekli kako ne mogu ništa i nek se snađe sam. 

Dom na četiri godine i opet na ulicu

No jedan mu je svećenik otvorio vrata. Pronašao mu je vrtlarski posao i nagovorio ga da da intervju. Nakon što je vlasnica kuće, shvatila da je junak televizijske priče njezin vrtlar donijela je nevjerojatnu odluku. Prepustila mu je kuću na održavanje, a ona je otputovala u Australiju. Zahvaljujući spretnim vrtlarskim rukama našao je dom pune 4 godine, a potom je opet završio na ulici. Sigurna točka u njegovom danu je poludnevni boravak za beskućnike. A tamo je, nakon nekoliko desetljeća sreo nju, Anđelku, svoju najdražu nastavnicu.

Onda je sreo nju, svoju najdražu nastavnicu

Poludnevni boravak beskućnicima je utočište. Sigurno mjesto gdje se mogu zgrijati, otuširati, oprati odjeću, pojesti jednostavan obrok i popiti šalicu čaja ili kave. Dovoljno je samo zagrebati ispod površine i zapljusnu vas teške životne sudbine. 

Slava Juričić je 7 godina bila na burzi i napokon je pronašla posao. Nije ni sanjala koliko će joj sreće donijeti beskućnici. Slavkov život prepun je porezotina. Otac mu je bio alkoholičar, a on je krenuo stranputicom. Pljačke i razbojstva postala su njegova svakodnevica. Većinu života proveo je na robiji, a sada je napokon slobodan čovjek. Pomažući beskućnicima zapravo sebi vida rane.


Svaki čovjek ima iskru, samo je treba naći i zapaliti


Duško je promijenio na desetke lokacija, naviknuo je biti čovjek bez adrese. Ali ne i sljedećih šest mjeseci. Smještaj mu je, uz pomoć socijalne radnice osigurala udruga Pet plus i projekt „I ti imaš dom". Sada je na sigurnom. Ima svoj krevet, kuhinju i toplu vodu. Čisti stubište i uređuje okućnicu. Zadovoljan je. Ima sve što mu treba.

- Ti su ljudi kao rudnici blaga. Samo treba to blago iskopati. Kao što je rekao Victor Hugo, svaki čovjek ima iskru, samo je treba naći i zapaliti, kaže Anđelka Bunić.

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!