Farma neobičnih životinja u Normancima

Mnogi se uslijed stresnog posla i života u jednom trenutku okrenu prirodi. Na kraju Normanaca, slavonskog sela, učitelj i kardiolog, Ivan i Aleksandar podigli su farmicu na kojoj žive za naše podneblje neuobičajene životinje, pa često privuku i goste. Kažu, i za njih je to odmak od današnjeg užurbanog načina života.

Jedna od popularnijih neobičnih životinja na farmi je japanska svilena kokoš - ona zapravo ima svega nekoliko pera, a sve ostalo je, vjerovali ili ne, dlaka. No, nije ona jedina na farmi u Normancima, društvo joj prave i alpake.

- Rekao bih da smo ostvarili doista divno prijateljstvo u ovo kratko vrijeme. Životinje su kod nas negdje od 9. mjeseca prošle godine, kad smo počeli ostvarivati neke obiteljske snove i kupovati, nabavljati, dovoziti životinjice, jednu po jednu, baš onako kako smo to čitav život sanjali. I u konačnici, evo, do ljeta 2026. imamo ovu predivnu farmicu s divnim životinjama, našim prijateljima prije svega. Tu smo i za sve ljude dobre volje koji nam žele doći, žele se družiti. Imate upravo ovakvu antistres terapiju: vidjeti svilene koke, vidjeti alpake, vidjeti naše ovčice valis, družiti se s kozicama, ili čak jahati na našim crnim velikim ljepotanima, kaže suvlasnik farme Ivan Ptičar Kibel.

Kako to da se toliko tih različitih vrsta zapravo dobro snalazi na jednom području?

- Puno je tu kombinatorike, puno je tu planiranja, i ja bih rekao da samo iznimno dobro isplaniran tjedan, iznimno dobro isplaniran dan, je funkcionalan dan i funkcionalan tjedan. Životinje kao takve se ponašaju onako kako im mi omogućimo. Gledamo da se druže, ali da one koje ne smiju biti u kontaktu izravnom ne budu u izravnom kontaktu. Opet, da se ne osjećaju samo, nego da vide svoje prijatelje preko ograde, da se mogu ponjuškati, da se mogu podružiti ponekad. Tako da, zapravo, jedan savršeni balans morate osmisliti, napraviti i provoditi ga kontinuirano. To je ono što ponekad nas malo zeza, nešto što ponekad čovjek pomisli: "Jao, koliko posla", ali zapravo, kad dođete tu i vidite ih sve skupa ovako na broju, kako vas gledaju, druže se, interaktiraju s vama, budete presretni, ističe Ivan.

 Gosti koji dolaze prožive svojevrsnu antistres terapiju:

- Dolaze na bijeg iz grada. Osijek nije naročito velik grad, međutim, postao je s vremenom sve užurbaniji, poslovi su postali sve zahtjevniji, i mislim da to ljudima donosi jednu dodatnu dozu opterećenja u svakodnevnom životu, od kojeg onda žele pobjeći upravo ovako, na rub šume, gledati stoljetne hrastove, uživati u pokretima konja, alpaka i svih drugih bića koji ovdje obitavaju na našoj farmici, zaključio je Ivan.