Osamdesetpetogodišnji Slavko Vidović iz Podturna jedan je od rijetkih Međimuraca koji izrađuju tradicionalne fašničke maske - čaplje. Riječ je o različitim oblicima životinja, a maska se drži i klepeće. Iako taj zanat polako izumire, Slavko je ljubav prema drvu prenio na unuka Lovru koji rado pomaže djedu u radionici.
Stisla zima ali ne i ruke 85-godišnjeg Slavka jer manje je od mjesec dana do fašnika stoga svaka narudžba mora na vrijeme biti završena!
- Veselje, uživam u tome što radim i ne mislim ni na što drugo nego na to kako ću je složiti. Vrijeme prođe, govori Slavko Vidović, izrađivač autohtonih maski.
Ljubav prema obradi drva razvio je još kao dječak, završio stolarski zanat i od tada je kroz njegove ruke prošlo na stotine ovih plašila.
- Ta čaplja je izmišljena ovdje u našem Podturnu. Onda su se žene prestrašile, za pet rana Božjih, pakao se otvorio, vragovi su izašli. One su vrištale, govori Slavko.
Osim što su "fakini" plašili djevojke- tako se tjerala zima. Vrlo rijedak primjer star više od 60 godina pronašao je njihov susjed Ivan.
- Ona nema puno veza s pticom čapljom, mada ima nekakvih dodira jer čaplja je prilično teška, a kako znamo djeca uvijek pokušavaju oponašati starije ljude pa su i oni htjeli čaplje pa su se za njih onda napravile one u obliku rodina kljuna, govori Ivan Zrna, kolekcionar.
Klepeću tako od malih nogu i Slavkovi unuci Lovro i Marko
- Bili smo klinci, mama i tata su nas vodili prvi put u Čakovec na fašnik. Uvijek je bilo hladno, ali na kraju krajeva toplo veselje, sjeća se Marko Vidović, Slavkov unuk.
- Kad sam bio mali sam ga skoro cijelo vrijeme promatrao, bio sam u KUD-u isto, sam hodao s njim i s bakom po tim fašnicima. Trenutno zbog obveza sad ne mogu, ali nadam se da ću naučiti nešto od djeda, rekao je Lovro Vidović, Slavkov unuk.
Nada se gospodin Slavko da njegov trud neće biti uzaludan i da, preneseno znanje, barem jedan od njih nastavi. A dok je zdravlja, bit će i novih ručno izrađenih čaplji s njegovim potpisom.