Franjo i njegova obitelj već 17 godina organiziraju "Bojani Božić u Bojani"

Rijetka su mjesta na kojima se Božić može doživjeti kao nekada - bez glamura i blještavila. Jedno takvo je maleno moslavačko selo Bojana nedaleko od Čazme. Akademski slikar Franjo Matešin i njegova obitelj već 17 godina organiziraju "Bojani Božić u Bojani". 

Prostrano imanje predivno je samo po sebi. A kada ga obitelj Matešin osvijetli s 400 lampiona i svijeća - postaje bajkovito. Kad padne mrak, svijeće su jedini putokazi.

- U cijelome svijetu svi imaju to na struju nekaj, onda smo mi počeli kako je to nekada bilo, na lampaše, na svijeće i to na vatre, rekao je Franjo Matešin.

Vatra osvjetljava i put do jaslica u kojima za djecu ima skromnih darova kao nekada. U slamici valja pronaći lizalice i bombone, a zatim kroz svjetlost lampiona uputiti se do amfiteatra gdje je oganj i velika slika novorođenoga Isusa. Rado se zapjevaju božićne pjesme.

Valja zaviriti i u mali obiteljski muzej u kojemu ima starina iz prošloga stoljeća, pa čak i arheoloških pronalazaka iz Bojane.

- Ovdje smo u ovom dijelu htjeli i pokazati kako je taj Božić izgledao nekada na selu kad nije bilo ni bora, nego jedna mala grana u kutu sobe, skromno okićena, rekla je Lidija Matešin iz Bojane.

"Bojani Božić u Bojani" u punom smislu zasja kada se obiđu dvije galerije s gotovo 400 slika, dvostruko više nego što je stanovnika u selu. 

- Baš volimo doći vidjet taj ugođaj kad nisu lampice na struju, nego svijeće, pa uz put razgledamo malo i galeriju, objasnila je Melita Androlić iz Gornjeg Draganca.

Mašta nema granica

Uz to što je slikar, Franjo Matešin je i pjesnik, pisac, u galeriji ima i knjižnicu s pet tisuća naslova. I ne bi, kaže, bio to što jest da ne živi na selu.

- Kad biljka nekakva nikne negdje, to joj je najbolje stanište. Najbolje je doma biti, pa onda nek k nama drugi dolaze, rekao je Franjo.

A dolazili su već iz mnogih krajeva. Jer njegova mašta nema granica. Sada dovršava obiteljsku kapelicu koja djecu više podsjeća na maleni dvorac.