Svjetlo u zimskim danima: Gerontodomaćice uz stare i usamljene

Snijeg, led, hladnoća, nedostatak prijevoza i trgovina, a uz to i nedovoljno novca za osnovne životne potrebe. Nažalost, takva je slika u mnogim našim selima u kojima je sve više starih i usamljenih. Pomažu im gerontodomaćice. 

Otprije godinu i pol ima ih i Gradsko društvo Crvenog križa Bjelovar.

Kuća na kraju sela, vani snijeg i ledena kiša. 

A to za gerontodomaćicu Danijelu Valentić znači - posla više nego inače. 

U takvim uvjetima 78-godišnjoj Mirjani bolje je da ne izlazi. Grije se uz peć na drva i čeka Danijelu.

Dugo je u Obrovnici Mirjana sama, muž joj je umro prije 26, a sin poginuo prije 17 godina. 

U selu nema trgovine, autobusne linije su rijetke. Živi od 250 eura obiteljske mirovine.

- Znala sam polako i sama otići u grad i obaviti sve na biciklu. A sad je taksi skup, u dva smjera 12 eura košta, kaže Mirjana Halas, Obrovnica.

Danijela pomaže dvaput na tjedan.

- Donesem drva, pometem, pobrišem pod, vode izvučem, donesem mojoj baki iz trgovine, donesem joj lijekove i tako, kaže Danijela Valentić, gerontodomaćica.

U kući nema vodovoda, pa treba vući vodu iz bunara. 

Ništa joj nije teško, kaže. Seosko je dijete i naviknula raditi, a gerontodomaćica je postala prije godinu dana, unatoč tomu što ima multiplu sklerozu.

- Dok god je dobro, ja idem na teren i radim, ne bojim se posla, kaže Danijela.

- Nek samo joj Bog da zdravlja i neka kod mene dođe, ja sam sretna da mi i ništa ne radi, ali da ju vidim, kaže Mirjana Halas, Obrovnica.

I tako će reći svih 25 korisnika pomoći gerontodomaćica Crvenog križa na bjelovarskom području.

- Neki nemaju nikog od obitelji ni djece, tako da kad vide da ide naša gerontodomaćica, oni su najsretniji i iščekuju taj dan kad im dolaze, kaže Vida Malek, ravnateljica Gradskog društva Crvenog križa Bjelovar.

I nije to posao za svakoga, nego za empatične i vrijedne ljude, spremne suočiti se s najtežim životnim situacijama.