Gotovo 30 godina na moru: Arsen Toljanić život pomorca pretočio u knjige

Gotovo tri desetljeća more mu je bilo radno mjesto. Danas na brod odlazi iz gušta, a život pomorca, putovanja i iskustva pretočio je u knjige. Arsen Toljanić, kapetan i dugogodišnji pomorac, govori o životu na moru, njegovim lijepim i teškim stranama te o tome zašto je, čak i nakon svega, teško prestati ploviti.

Gotovo tri desetljeća more mu je bilo radno mjesto, a u posljednje vrijeme na brod dolazi samo iz gušta.

Čovjek koji je godinama zapovijedao golemim brodovima, sada uživa kada navigaciju prepusti nekome drugome.

- Uvijek je lijepo kad netko drugi radi, a ti samo gledaš. Ne moraš ništa brinuti - brinuti o posadi, njihovim zahtjevima, prohtjevima. Ovo je baš užitak, kazao je pomorac i kapetan Arsen Toljanić.

Nakon gotovo tri desetljeća provedenih na moru, kapetan Arsen Toljanić govori o zahtjevnom životu pomorca.

-  Na moru sam 28 godina. Sljedeće godine bit će 30 godina. Trenutačno sam u  fazi hibernacije, jer more umara. Koliko god je lijepo dok je bonaca, uzrečica kaže: 'Kad je mirno more, i moja baba bi bila pomorac.' Život pomorca nije normalan život. To je 24 sata stand by na brodu, rad 10-12 sati dnevno, ponekad i više, uz sveprisutan stres. Ali uđe ti u krv. Jednostavno se ne možeš prebaciti na mirnodopski, kopneni dio, rekao je.

"Pomorac je uvijek pomorac, čak i kad prestane ploviti"

Upravo taj život Toljanić je odlučio pretočiti u knjige i čitateljima približiti svakodnevicu i život pomorca. Najprije je nastala knjiga Plava mandarina.

- Prvenstveno je to biografija s putovanjima po Južnom Pacifiku, Bora Bori, Tahitiju i mjestima gdje nema signala, pa sedam dana ne možeš poslati poruku kući, navodi. U knjigama ima dosta putopisa i dogodovština širom svijeta, od 90-ih i 2000-ih, ali i publicistike o životu pomoraca, lošim i dobrim trenucima, ali prvenstveno o putovanjima, onome što je lijepo i što ljudi vole, pojašnjava.

Druga knjiga, Plavo oko, potaknuta je plovidbom Hormuškim tjesnacem.

- Ponukan trenutačnim događajima u Perzijskom zaljevu, pokušao sam objasniti da pomorci i dalje odlaze tamo i rade. Sad će ljudi reći: „Zašto idu u ratnu zonu?“ Pa zato što moraju raditi. Ako ne idu, izgubit će posao, naveo je.

Kada je riječ o planovima za dalje, zasad nema novih materijala za pisanje, ali to ne znači da ih neće biti.

- Pomorac je uvijek pomorac. Kad dođeš kući i otvoriš balkon, vidiš te brodove u Riječkom zaljevu pa počneš nesvjesno brojati brodove u luci. To ti uđe u krv i prestati navigati doista je jako teško. Moraš se baš odlučiti da je to kraj, zaključio je.

A Arsen Toljanić još se nije odlučio. Možda se od mora nakratko odmorio, ali ono je i dalje tu - u navikama, sjećanjima i doživljajima koje je pretočio u svoje knjige.