Sve ih je manje, ali njihove priče i dalje plove Kvarnerom

Drvene barke koje već desetljećima čuvaju priče svojih vlasnika i dalje plove Kvarnerom. Ekipa HRT-a isplovila je lovranskim gucom na susretu tih barki koji već godinama organizira Lovranska lantina - sekcija udruge naš Lovran, u čast graditelja prvoga guca Nina Gasparinića. 

Okupljeni na lovranskoj rivi spremaju se za zajedničku plovidbu - desetak guceva - jedan ljepši od drugoga. Svima je preko šezdeset, pa baš kako i pristaje zrelim godinama, svaki ima zanimljivu životnu priču, punu uspomena koje se prenose s generacije na generaciju.

- Prva sjećanja su s mojim pokojnim tatom, uvijek smo išli na more, prvi put sam lovila ribe s njim, nažalost tate više nema dvije godine i svaki put kad odemo na barku se njega sjećam, jer ovo je njegova ljubav, rekla je vlasnica barke Lorena Negrić.

I mi samo nastavljamo, tako je, tu nam je mala Anđelina, ona je danas prvi put na barci, ima godinu i pol.

- To je barka od oca od Lorene, moje žene, kazao je vlasnik barke Karlo Čule.

Ovo je barka iz 1960., obnovljena 80-ih i od onda ju mi malo uređujemo, za užitak i tradiciju. Gucevi se razlikuju u detaljima, ali povezuje ih ista namjena – biti pouzdana, jednostavna i vizualno skladna barka za život uz more.

- To je barka sagrađena tu u Lovranu 1968. godine, ja sam ju kupio, valjda sam deseti vlasnik, naglasio je vlasnik barke Željko Skomeršić.

Barka je jako dobra tu nema diskusije, tlocrt je gajeta, a ispod guc, to je kombinacija sretna. Ovaj je građen sredinom pedesetih na Krku, za jednoga kostrenskoga kapetana, kvarnerski guc.

- Malo je drugačiji, jer je rađen malo šire u tom srednjem rebru, nije ravan, nego ide van tako da je dobio ovu širu kuvertu, to je bio zahtjev onoga tko ju je naručio, po meni lijepo napravljena, istaknuo je vlasnik barke Miljenko Milohnić.

Prvi lovranski guc projektirao je i izgradio Nino Gasparinić 1966.te po uzoru na korčulansku gajetu. Zbog kvalitete gradnje i elegantnog izgleda, lovranski guc ubrzo je postao poznat duž Jadrana, pa i šire. Izgrađeno ih je pedesetak, a neki su završili daleko od Kvarnera.

- Razlika je velika vidite gajete su široke, a vidite ovdje je elegancija velika i mala promjena što gajeta ima astu, ali je puno manja, a on je napravio više, može trebati kod ukrcaja, iskrcaja, ribara kad idu na osti, kazao je David Palmić, Udruga Naš Lovran, sekcija Lovranska lantina.

Pola Europe ima te guceve lovranske, puno ih je prodanu u zadnjih 30-ak godina, naročito u Nizozemskoj, tamo je kupljeno 10-ak guceva, oni su dolazili u Lovran, hoćemo kupi lovranski guc, i prodano je, nažalost.

- Imali smo dvije, tri snimka kako ti gucevi naši plove po kanalima u Nizozemskoj, kćerka našeg kolege živi u Amsterdamu i ona nam je snimila te guceve, rekla je - što nije bolje da je guc ostao u Lovranu, nego tu, a krasna linija je i ljudi su jako zadovoljni time, naglasio je Mauro Tessitori,Udruga Naš Lovran, sekcija Lovranska lantina.

Evo možete ovdje vidjeti ovaj je kao novi, bio je u derutnom stanju, Rajmond ga je kompletno obnovio i evo plovi dalje, plovit će još puno vremena dalje.

Danas ih je na Kvarneru tek petnaestak. Novi se više ne grade, ali dio njih obnovom je spašen od propadanja. Već ove zime još jedan odlazi u radionicu kako bi dobio novi život.

Dok god ima ljudi koji ih obnavljaju i vraćaju moru, tradicija ovdje i dalje plovi.