Dok svi prelaze na plastiku, ovi ljudi spašavaju stare drvene barke

Naše domaćine, četvoricu prijatelja, povezuje ljubav prema drvenim brodicama. Mladi duhom, brinu da i budući naraštaji Kostrene znaju što su pasare i batane. 

Najstariji član Udruge tehničke kulture Žurkovo Kostrena, 87-godišnji Zlatko Braut iskreno kazuje koliko mu je stalo da lučica ostane i u budućnosti ista kao što je više od stotinu godina.

 - Mi se nalazimo na istezalištu ovih barki, mi to zovemo skalada. Nekad je to bilo na ruke. Ovo je ovako, stoljećima su ovako izvlačili brodove, rekao je Zlatko Braut, član Udruge tehničke kulture Žurkovo-Kostrena.

Danas svi imaju dizalice, ovo je krvavi posao, izvlačenje, ali mi to volimo, to je naš hobi i mi to tako radimo, ja mislim da to trebamo sačuvati.

Zvonimir Bačić, danas predsjednik Udruge sjeća se djetinjstva u lučici Žurkovo.

- Ja, kao mali sam počeo dolaziti sa svojim pokojnim tatom ovdje u Žurkovo, koji je imao barku ovdje. Sjećam se i iz priča starih ljudi, gdje su u davnini proizvodili brodove u našim hangarima, poručio je Zvonimir Bačić, predsjednik Udruge tehničke kulture Žurkovo-Kostrena. 

Tu je nekada radionica Viktora Lenca, zaposleno 40-50 ljudi je radilo na drvenim brodicama. No kako vrijeme prolazi, entuzijasta je sve manje.

- Situacija se mijenja, idemo za modernizacijom, sve manje ima brodica, većinom su plastične brodice, ali mi nastojim s našim starijim članovima nastaviti tu tradiciju, dodao je Bačić.

Mladen Grozdanić,nakon završene srednje brodograditeljske škole u Rijeci, jedan je od rijetkih, ako ne i jedini koji obnavlja, preuređuje i vraća u život stare drvene barke. Ovu pasaru, polako iz dana u dan tetoši potrebnim alatima kako bi zasjala kao i na početku svoga života.

- Takvih barki ima malo, ne samo u Kostreni, nego i u Hrvatskoj. Malo je ljudi koji su se uhvatili toga da bi od barke koja je dobrim djelom gnjila s obzirom na godine da bi se ta barka vratila na stanje, drveno stanje, naglasio je Mladen Grozdanić, član Udruge tehničke kulture Žurkovo-Kostrena. 

Što zbog cijene, što zbog nedostatka brodograditelja, zaista je rijetkost vidjeti pasaru ili batanu na moru. , naši sugovornici svojim trudom, nepresušnom voljom i ljubavi rade na tomu.

- Gospodin Emil, već dvadeset godina, tajnik ste Udruge. Niste se umorili?

- A, nisam, to mi je lijepo, interesantno mi je to raditi, radim svoj posao, kako treba, imamo 130 članova,imam i brodicu ovdje. Uvijek ima posla, naglasio je Emil Tomažić, tajnik Udruge tehničke kulture Žurkovo-Kostrena.

A to je sigurno, posla će biti jer je i Općina Kostrena odlučila obnoviti staru pasaru iz 1951. kako bi uskoro krasila uvale Žurkova za sve njezine posjetitelje i goste.