Varaždinci u kolicima dokazuju da odustajanje nije opcija

U Varaždinu već 13 godina postoji Klub košarke u kolicima. Treniraju tri puta tjedno i tako pomiču granice koje je život stavio pred njih. Jednostavno ne dozvoljavaju da im invaliditet bude spoticaj. Upravo suprotno - svoju su slabost, uz mukotrpan napor, pretvorili u najveću snagu.

Karla Hergotić je imala samo 17 godina kada je u naletu vlaka ostala bez obje potkoljenice. Njezin sportski duh, upornost i volja za životom prevladali su nad crnilom koje je donijela tragedija. U varaždinskom klubu košarke u kolicima pronašla je novu sebe. 

- Dečki su dosta grubi, ali onda sam i ja malo grublja, pa mi ne puštaju, trudim se, rekla je Karla.

Ne samo da joj ne puštaju već je drugi strijelac lige. A uz košarku, triput tjedno je i na atletskoj stazi gdje je vjerna prvoj sportskoj ljubavi.

- Ne trenira puno cura u hrvatskoj, svega nas 4-5. Upravo zato što je grub sport, ali ja ipak imam taj sportski duh i volim to, naglasila je.

Klub se trenutačno natječe u 2. ligi, a s obzirom na stanje na tablici i njihove ambicije, iduće godine trebali bi se vratiti u najjači rang. Košarku u kolicima predstavljaju i u varaždinskim školama kako bi mladima pokazali što je sve moguće kada se nadiđu svoja, ali i očekivanja okoline.

- Ja uvijek kažem ili hoćeš ili nećeš, imamo dva puta, tko se odluči za koji. Ja sam se odlučio da želim. Košarka mi je osim kretanja aktivnost i zabava, druženje, putovanja. Neki naši igrači su igrali vani u Francuskoj, Maroku, za strane klubove, rekao je Josip Rogulja, tajnik Kluba košarke u kolicima Varaždin.

Matija Tenšić je u klubu od samih početaka. Starosjedilac koji za sebe u šali kaže da je dinosaur ovoga sporta u Varaždinu.

- U pravilu je naporno, ali ako želite napredovati, morate se žrtvovati. Radim na tome da ekipa sve više raste, imaju čim više utakmica i da se dignemo u smislu igre, mislim da to sad pokazujemo na terenu, istaknuo je Matija Tenšić, predsjednik Kluba košarke u kolicima Varaždin.

Neki od ovih ljudi rođeni su s invaliditetom. Druge je pak za kolica prikovao tragični prst sudbine. No, svima koji se tri puta tjedno znoje na parketu Rudarske škole - uz ljubav prema košarci - zajedničko je jedno; odustajanje ne postoji!