Ljeti HGSS ne staje - pune su im ruke posla

Samo na Paklenici do 10.kolovoza HGSS obavio je 33 spašavanja. Tijekom ljetnih mjeseci, HGSS se sreće s mnogim problemima, najčešće su to dehidracije, ima tu i lomova, ruke, noge, isto tako ima i puno potražnih akcija. Detalje o mnogobrojnim HGSS-ovim akcijama otkrio nam je Marko Rakovac, izvršni pročelnik HGSS-a.

- Kroz ljeto, odnosno kroz godinu, imamo niz akcija i sve one su zapravo slične dinamici akcija koje imamo proteklih godina, tako da je teško izdvojiti neku posebnu akciju spašavanja. Naravno, najteže su one akcije gdje imate smrtne ishode ili gdje tražite djecu ili slično, rekao je Marko Rakovac na početku uključenja u emisiju Dobro jutro, Hrvatska.

S obzirom na mnoge požare ovog ljeta, imaju li HGSS-ovci ulogu i u gašenju požara ili se to prepušta isključivo vatrogascima?

- Vatrogasci, kao jedna od najvećih operativnih snaga u Hrvatskoj, su prvi i zapravo jedini koji službeno gase požare, a mi i ostale operativne snage uvijek stojimo na raspolaganju i kada su ovako veće katastrofe ili izvanredni događaji ili velike nesreće, kao što je bilo u Omišu, stojimo na raspolaganju i tamo smo i bili, na kraju krajeva, u pomoći lokalnom stanovništvu i u evakuaciji, ali i svemu što je bilo potrebno da se svi zbrinu. Naravno, u suradnji s vatrogascima, Crvenim križem i Civilnom zaštitom na tom području, istaknuo je Rakovac.

Koliko su u HGSS-u zadovoljni opremom, brojem ljudi i uvjetima rada?

- Broj intervencija je sličan kao i lani, uz blagi, blagi porast, što možemo i vidjeti da tijekom ljetnih mjeseci turisti, ali i naši domaći ljudi, sve češće odlaze u planinu i prirodu da bi se rashladili. I samim time, tijekom ljeta odradimo otprilike jednu trećinu godišnjih intervencija. Možemo kazati da smo operativni, uspijevamo osnažiti i zastarjeli vozni park. Međutim, ono gdje bi bilo puno bolje da smo operativniji je helikoptersko spašavanje, dakle spašavanje iz zraka, odnosno s letjelicama koje su dostupne onda kada nama to treba, napominje Rakovac.

HGSS-ovci su volonteri, i ne naplaćuju troškove spašavanja, kao što je slučaj primjerice u Austriji:

- Prije svega, tu ne govorimo o naplati spašavanja, već o prekršajnoj odgovornosti ukoliko netko u planini prouzroči nesreću koja je rezultat grube nepažnje ili namjere, nenamjernog i rizičnog ponašanja. Ono što moramo kazati je da je puno manji udio slučajeva gdje namjerno ili grubom nepažnjom skrive nesreću u odnosu na one koji to naprave ili im se dogodi neka nesreća za što nisu nužno sami krivi. Samim time, uzimate li u obzir Austriju, koja je pretežito alpska zemlja, ima puno kompleksnije planine od Hrvatske, puno više vrhove i puno više ljudi posjećuje njihove planine u odnosu na Hrvatsku koja je pretežito morska zemlja. Imamo i mi goste, ali i naše rezidente, koji zaglave u planinama, a da su isključivo sami krivi, komentira Rakovac.

- Međutim, to je puno manji udio u odnosu na one kojima zaista treba pomoć za koju nisu krivi, odnosno nesreću koju nisu sami skrivili. Kad bismo uvodili takav mehanizam utvrđivanja prekršajne odgovornosti, što je možda i potrebno u budućnosti razmišljati, mi se time nismo do sad bavili na pravi odgovarajući način i iz razloga što vjerujemo da bi uvođenje takvog mehanizma odvraćalo mnoge da zatraže pomoć kad je onda ona zaista potrebna i samim time produbljivali i pogoršavali situaciju na terenu. U odnosu na jednoga koji namjerno skrivi pomoć, plastično rečeno, deset je onih kojima je ta pomoć potrebna i u tom kontekstu uvođenje naplate za sad nije u fokusu, dodaje Rakovac.

Je li volonterski model HGSS-a dugoročno održiv?

- Mi smo svi dobrovoljci, pripadnici sustava Civilne zaštite, ali i djelujemo kao produžena ruka. Spašavamo, mi smo hitna pomoć u planinama... Mi smo još uvijek operativni. Kad bi ta operativnost bila dovedena u pitanje, onda bi imalo smisla razmišljati o profesionalizaciji. Ono što sad vidimo je da određeni teret administracije kojeg nosi naša služba je potrebno profesionalizirati i mi smo to učinili. To je minimalna brojka od oko pedeset zaposlenih na 1 200 pripadnika u 25 stanica u Hrvatskoj. Međutim, profesionalizacija nam trenutno nije opcija. Kada bi se dogodilo da bismo sutra imali jedno aktivno, stalno helikoptersko dežurstvo i stalnu i dostupnu helikoptersku službu koja bi zahtijevala stalnu prisutnost naših spašavatelja u helikopterskim bazama, u tom slučaju razmišljali bismo o određenom vidu profesionalizacije na tim mjestima gdje bi bila potrebna puna operativnost. Zasad se to ne pokazuje kao opcija, zaključio je Rakovac.