Split opet pokazao dušu: Maša nakon 16 godina bliže prvim koracima

Priča o humanosti i velikom srcu desetina ljudi dolazi iz Splita. Preko društvene mreže poznate Splićanke, za nekoliko dana skupili su novac za Mašu Bulatović, prvu nepokretnu osobu u Hrvatskoj kojoj je o trošku javnog zdravstva u KB Dubravi ugrađen stimulator leđne moždine. Novac je potreban za njegovo programiranje i to na Tajlandu.

Maša je imala 16 godina kada je nakon prometne nesreće ostala vezana za kolica. Od tog trenutka prošlo je još 16 godina, ispunjenih borbom, bolom, padovima i usponima. Stimulator joj je doslovce promijenio život. 

- S njegovim korištenjem napinju mi se mišići nogu koje inače ne mogu sama napeti, objasnila je Maša Bulatović.

Neopisiv je osjećaj vidjeti Mašu kako ponovno pomiče noge. Taj pokret mlada je žena potpuno zaboravila. Istaknula je da je prva osoba u Hrvatskoj kojoj je ugrađen stimulator za reaktiviranje paraliziranog dijela tijela, međutim u Hrvatskoj programiranje nije omogućeno.

U Tajlandu će simulator mapirati radi njegova učinkovitog korištenja. Dotad Maša uživa u svojim, samo na prvi pogled malim pobjedama.

- Jedna od najvažnijih promjena je ta što prilikom vertikalizacije Maša može samostalno stati, nakon što aktiviramo određenu skupinu mišića. To je jedna od velikih promjena kod ovakve vrste ozljede. Donedavno je to bilo nemoguće uopće i zamisliti, naglasila je Marija Prvan, viši terapeut.

Novac za Mašin odlazak u Tajland prikupljen u četiri dana

Sonju Dvornik ganula je sudbina uvijek vedre Maše, djevojke koja među brojnim uspjesima, uz diplomu industrijskog inženjerstva, ima i nagradu za studenticu generacije.

- Želim zahvaliti svim prijateljima, poznanicima, sportašima, influencerima koji su nesebično na 31. prosinca, kraj godine, kad su se svi rastrošili, Maši omogućili priliku - jedan san koji je mislila da neće biti dosanjan, izjavila je influencerica Sonja Dvornik i dodala da su svi zajedno postigli cilj za četiri dana.

Maša u ožujku ide u Tajland, a onda slijedi još mnogo rada, vježbi, truda.

- Svakom godinom se osjećaju posljedice sjedenja. Zbog toga je velika stvar što mogu bez pomagala stimulatorom stati. Međutim, postoje šanse, ako je vrhunski dobro programiranje, da se stimulator isprogramira na način da mogu samostalno ili barem u početku uz asistenciju koračati, izjavila je Maša Bulatović.

Žao joj je što do stimulatora nije došla i prije jer bi vjerojatnost za regeneraciju živaca bila, kako kaže, mnogo veća. Koračati nakon šesnaest godina pokušat će kako najbolje zna - uporno i odlučno.