MORE Kormilo u sigurnim rukama: Žene koje grade budućnost pomorstva

Za Željanu Lekšić more je mnogo više od pogleda s obale. Mlada žena treća je časnica palube, na prekooceanskim kruzerima plovi dvije godine, a prošli ugovor odradila je na Karibima. Da će život provesti na moru, bilo joj je, čini se, zapisano u genima.

- Tata je umirovljeni upravitelj struja, mama je završila brodogradnju, djed je radio brodove, ali nažalost to je povijest kao i većina drvene brodogradnje u Hrvatskoj. Odlučila sam se za posao jer me zanimalo me i obiteljska tradicija. Uvijek me privlačilo, rekla je Lekšić.

U simulatoru splitskog Pomorskog fakulteta Željana nam je u praksi pokazala što znači biti pomorkinja. S kolikom se i kakvom odgovornošću upravlja sustavima. S kolegicama je stala za kormilo i pokazala da na zapovjednom mostu nema mjesta podjelama.

- Mislim da ništa nije nemoguće i da trenutačno žene ne rade fizički na brodu, posebno u svojstvu palube, posebno u svojstvu časnice i tako da mislim da nema te prepreke prema muškarcima, navela je.

Vjerno simulator prikazuje nemilosrdnu snagu mora. I nama iza kamere lagano se zavrtjelo u glavi. Uistinu se treba diviti onima koji brodove sigurno vode po golemim valovima. Dajana je deset godina prva časnica palube na kontejnerskim brodovima. Krase je mir i staloženost. Ona je ta koja u svakom trenutku mora biti spremna zamijeniti kapetana.

- Mi smo njegova desna ruka. U prilazima luka kapetan nam vodi manevru, a chief je tu da ga podržava, odnosno da pripomogne i da mu olakšamo taj prilaz lukama. Također savjetujemo, da ako uoči da nešto ne ide kako treba, mi smo ti koji moramo reagirati jer smo najiskusniji njegovi oficiri, izjavila je Dajana Mršić, prva časnica palube.

Pomorski je kruh specifičan i težak, a upravo je nedavni Međunarodni dan žena u pomorstvu bio povod okupljanju na splitskom fakultetu. U sklopu projekta "Pomorkinje 4.0 - jednakost, tehnologija i more" progovorilo se o izazovima, ali i o potrebi za sigurnijim i ravnopravnijim okružjem na brodovima.

- Možda nas još ne doživljava tako sposobno da možemo jedan brod dovesti negdje ili da možemo biti spremni odlučivati tako velikim stvarima jer to je muški svijet, naravno, a mi pratimo, ali snalazimo se, kaže Mršić.

- Mislim da žene generalno još uvijek nisu toliko prihvaćene i da zapravo bi trebale biti jer možda mi nismo snažne kao muškarci, ali se svaki posao napravi isto kao i što će kolega terca napraviti, napravit ću i ja jer firmi na kraju krajeva najbitnije da propela vrti, rekla je Danijela Ljubić, treća časnica palube.

Na panelu je naglašeno da su globalni brojevi neumoljivi - žene čine samo dva posto svjetske pomorske radne snage. Radi promjene tog postotka, nužna je edukacija, čulo se u Splitu.

- Mislim na taj broj, ne samo da nije dovoljno, nego od 2020. pada taj postotak je ne znamo ni mi zašto i onda ove edukacije, tribine su bitne kako bi ljudi i druge žene koje se žele baviti morem, ali ne znaju kako ili društvo oko njih kaže da ne mogu. Da se vidi da to nije tako, da imaju uspješne žene koje rade na brodu. I da se to, ne samo može, nego da je i poželjno, kaže doc. dr. sc. Zaloa Sanchez Varela, voditeljica projekta "Pomorkinje 4.0".

Podršku mladim kolegicama došao je dati i iskusan pomorac koji je s morem pregovarao i pobjeđivao ga punih četrdeset godina. Podijelio je s damama ono najvrednije - iskustvo koje pokazuje da su na valovima svi jednaki.

- Grubi momenti su prolazni na brodu, a nevrijeme koje dođe, ne možemo se pomoći, ali mi to sve izdržimo, to je dio struke, izjavio je Sanjin Dumanić, predsjednik Udruge pomorskih kapetana.

Važan zaključak splitskog susreta potreba je za stalnim umrežavanjem i podrškom. U sektoru u kojem su žene nedovoljno zastupljene to pridonosi njihovu profesionalnom osnaživanju i šalje poruku budućim studenticama. Granice odavno ne postoje - more ih spremno čeka.