Žene na brodu nisu loša sreća, dokaz za to je skiperica Laura

Da su žene na brodu loša sreća mit je kojeg vrlo uspješno razbija skiperica Laura. Iako su joj samo 24 godine, pravi je morski vuk, a na moru je uz oca ili samostalno, provela više od pola života.

Spremna i nasmijana skiperica Laura Jurin u zadarskoj Foši dočekuje goste. Ovoga puta zadarsko-mančesterski mladi par koji se odlučio na izlet zadarskim arhipelagom.

Kada su se svi smjestili, odvezuju ce cime i lagano kreće prema odredištu. Za početak Ošljak, naš najmanji nastanjeni otok smješten između Zadra i Ugljana.

Riječ je o svega nekoliko minuta ugodne voženje 7 metara dugim brodom koji može potegnuti i do 10 milja na sat.

- Ako je obitelj s djecom, idem sporije i sigurnije, ako je mladost onda brže, ali ovoje više obiteljskik brod nije speedboat, pojasnila je.

Za Mollie i Tonija ugodno iskustvao, jer tko bi očekivao mladu 24-godišnju djevojku za timunom.

- Malo smo iznenđeni zato što su u Zadru većinom muški skiperi, tako da je ovo malo bilo iznenađenje, ali ugodno iznenđenje, ustvrdio je Toni Zrilić, gost na brodu.

- Do sada smo bili na nekoliko izleta brodom, ali nikada nas nije žena vozila, jako lijepo predstavlja žene i jako je dobra skiperca. Lijepo je osjećati se sigurno i imati još jednu žensku osobu na brodu, kazala je gošća Mollie Scholes.

Na more je prvi put isplovila kada je bila stara tek dva mjeseca

No nekada nije bilo tako. Staro je pomorsko vjerovanje da žena na brodu donosi nesreću. Vjerovalo se da ženska prisutnost ljuti morske bogove koji zato šalju strašne oluje. Tako je bilo nekada, ali i danas ima onih s predrasudama.

- Čula sam takvih izjava more do sada, ali evo me, ustvrdila je Laura.

Za sve je kriv tata Antonio.

- Je ja sam Lurin tata, ponosni Lurin tata. Laura je imala dva mjeseca kada smo s njom išli na more po tri, četiri dana. Njena mama je bila ljuta, "gdje ćeš malo dijete nositi", ali spavale su kada more najviše valja, tada se najljepše spava. To je tako, pojasnio je Laurin tata Antonio Jurin.

Još kao 12-godišja djevojčica Laura je sa sestrom Leom i tatom odlazila na more. I bila pravi mornar, učila i naučila sve što o brodu treba znati.

- On je od samog početka govorio da moramo biti smaostalne, jer što ako ja padnem u more. Tako je htio da naučimo sve, kazala je.

Iako studentica marketinga, posljednje dvije godine profesinalna je skiperica. Kaže, najljepši je to posao jer si uvijek na moru. Problemi dolaze jedino s lošim vremenom, odnosno jakim vjetrom.

- Preko 40 km/h sve ovisi o tome koja je vrsta vjetra pa meni tata kaže, "bura je po, p buri se može", ako je jugo ili tramontana, sve ovisi o okolnostima, objasnila je.

Borba s vjetrom: Kažem joj ostani doma, ali ne...

Vjetar određuje u koju se uvalu vozi i gdje se može vezati ili sidriti. Isitina je da je u početku bilo malo straha. No to je bilo prije nego što je stekla iskustvokoje sa sobom donosi sigurost.

- Jedno je kada je tata tu, a drugo kad se okreneš i sam si, to je drugo, priznala je Laura.

-  U principu nekada ja želim otkazati i kažem "ostani doma Laura", ali ne... Recimo da smo skupa na moru, mali je zadarski kanal tu smo negdje preko, nije me strah jer znam da u sebi da ona ima ono što treba imati, da zna. Vješta je nam moru i to je tako važno, ustvrdio je Antionio.

Neki gosti ipak ne vjeruju u to pa požele pomoći. Ipak je riječ o mladoj djevojci. 

- Ljudi koji žive van mora žele pomoći jer misle da ja nemam snage pa kad pristajem odgurnu se od rive iako mi dolazimo pa je to suprotno od onoga što tebamo, žele pomoći, ali meni je samoj najlakše jer i imam ritual, dodala je Laura.

Spretni pokreti uz morsko plavi pogled i neizostavan osmjeh koji jednostavno ne silazi s lica, pokazuju da Laura itekako zna što radi. Pa onda svima koje put nenese ne njezin brod samo poruka - opusti se i uživaj!