Ne smetaju im ni jugo ni bura: Ardena i Estera uživaju u ribolovu

Ne smetaju im ni jugo ni bura, ni bilo kakvi drugi vremenski uvjeti. Bitno je da uz kraj ima gladne ribe. 

A ako i nema, iskoristit će vrijeme na drukčiji način. Uzeti štap i olovo, pa vježbati bacanje. 

- Prvenstveno razbibriga i opuštanje, antistres, terapija i što treba, ističe Ardena Bajlo, članica hrvatske ženske ribolovne reprezentacije. 

Ribolov nije terapija samo Ardeni, tako se opušta i njezina kći Estera, ali i muški dio obitelji - sin i suprug. I svi su u ribolovnim reprezentacijama. Na vrhuncu ribolovne sezone u njihovu je domu pravi šušur.

- To vam izgleda tako da kad to krene od svibnja staje 2 mjeseca i traje tamo skoro do 15.12., neki puta i duže. Stalno netko nešto putuje, netko negdje nešto traži, pakira se, raspakira se i to je to. Dosta je zahtjevno, dosta se novaca tu potroši, ali to je zadovoljstvo, rekla je Ardena. 

Od malih je nogu uz ribolovce

Mlađa generacija obitelji Bajlo, Estera, nije imala izbora. Od malih je nogu uz ribolovce. Ribu je počela loviti kao petogodišnjakinja. Da bi se njezina obitelj pripremila za sezonu, potrebno je vezati na tisuće udica. Stoga je soba s ribolovnim materijalom najvažnija prostorija u kući.

- Ova prostorija je kao trebala biti kuhinja, za početak, da se ne moramo ako smo usred noći žedni spuštati dolje na stepenice. Međutim jednostavno su se tu prebacile stvari i ovo je postala fokus prostorija cijele kuće, mi tu dolazimo krasti stvari, ovo je kao skladište u jednom dućanu, rekla je Estera Bajlo, članica hrvatske ribolovne reprezentacije.

Posuđuju stvari jedni od drugih

Uoči natjecanja potajno posuđuju sisteme i ostale potrebne stvari jedni od drugih. 

- Ovdje je pred natjecanje kriza svih predveza, ali onda odjednom dva dana pred natjecanje nigdje ničeg nema, dodala je.

Estera je vrlo rano ušla u različite kategorije reprezentacije, a danas hrvatske boje u svijetu brani kao seniorka u lovu štapom s obale, zajedno s majkom.

- Od pehara koje sam osvojila, definitivno mi je najdraži onaj sa svjetskog prvenstva gdje sam osvojila pojedinačno drugo mjesto. On je iz Italije, sa Sicilije, nije baš pravi ono klasični pehar zlatni, ali je napravljen od vulkanskog kamena, rekla je Estera. 

Sve je počelo prije tridesetak godina. Prvi se natjecao Esterin stariji brat, a poslije se uključila cijela obitelj. Kako sada stvari stoje, žene su trenutačno bolje rangirane na svjetskoj rang-ljestvici.

Obično proglasimo godišnjeg obiteljskog pobjednika ili nekog tko je najlošiji. Najbitnije je da proslavimo sve te naše uspjehe nekim zajedničkim ručkom i to je to.

Neprestano na svjetskom vrhu

A uspjeha je, baš kao i natjecanja, bilo mnogo. Osobito kod žena jer je hrvatska ženska ribolovna reprezentacija neprestano na svjetskom vrhu. Ardena Bajlo u njoj je već dvadeset godina. Rado se prisjeća svojih prvih ribolovnih avantura u svijetu.

- Pa recimo svakako prvo svjetsko prvenstvo u Belgiji 2002. kad nismo ni znali hodati po pijesku, ne samo ja, već cijela ženska reprezentacija tada. I tada smo na čuđenje svih ostalih reprezentacija bile treće, da ni same nismo bile svjesne koji smo uspjeh napravile. Nakon toga svjetsko u Brazilu, tamo nam se desilo da nam s cargo teretom oprema uopće nije stigla. Lovile smo bez štapova svojih, bez stalaka, sve smo improvizirali, prisjetila se Ardena.

Pustolovine s majkom

I tada su bile srebrne. Slične pustolovine sada s majkom proživljava i Estera.

- Planiram se baviti ribolovom definitivno dok god mogu. U reprezentaciji biti dokle god mogu. Meni su ta dva tjedna svjetskog doslovno vrhunac cijele godine. To čekam, tu se spremam i to mi je najdraži period u godini kad sam najmirnija i kad sam najsretnija, naglasila je Estera.

A uz takvu ljubav prema ribolovu, budućnost žena u ovom sportu može donijeti samo još niz većih uspjeha. I one i njihove kolegice odavno su pokazale koliko mogu biti spretne i uspješne. Na njihovim vještinama mnogi bi im pozavidjeli.