Kakav bi svijet bio, kakav bi to život i djetinjstvo bili bez baka i djedova. Oni nam predaju prošlost koja nam je potrebna za izgrađivanje budućnosti. Oni su ti koji s koljena na koljeno prenose blaga, mudrost i znanje. U povodu 3. svjetskog dana djedova, baka i starijih osoba za emisiju "Mir i dobro" vrata svog doma otvorili su supružnici Zelić. Baka Katarina i djed Mladen imaju 18 unučadi.
Sestre Klara i Janja rado provode vrijeme s bakom i djedom. Nakon šetnje i igre u parku s djedom Mladenom, na katu ih s osmijehom dočekuje baka Katarina. Uz poljubac, neizostavan je i križić.
– Božji ti blagoslov.
Taj običaj, Katarina Zelić, baštini od svoje majke.
- Svake večeri prije spavanja, došla bi i stavila mi križ na čelo i rekla: Križ na čelo da Bog blagoslovi moje drago čedo. To smo mi uveli jedan za drugoga dok smo hodali, a onda u braku svaku večer bi otišli gore kad bi oni legli i s njima svima podijelili blagoslov i tako su onda djeca sama počela nama taj blagoslov vraćati.
Katarina i Mladen Zelić upoznali su se kod isusovca u Palmotićevoj. Povezalo ih je pjevanje na misama u bazilici Presvetog Srca Isusova. Otkako su prije 57 godina na Mariji Bistrici odlučili zajedno kročiti kroz život, Majka Božja Bistrička njihova je zagovornica. U braku su dobili osmero djece, a danas imaju 18 unučadi. Unučice Janja i Klara s bakom Katarinom uče pjesmice. Otpjevale su pjesmicu "Mali macan", a Janja Zelić prisjetila se svog sastavka.
- Učiteljica je rekla da napišemo sastavak "Zašto je super biti žena i koje žene su nam uzor i zašto?" Ja sam napisala da želim imati puno djece kao baka. A uzor su mi mama i baka, rekla je Janja, te dodala da bi htjela biti spisateljica kao Ivana Brlić Mažuranić.
Baka Katarina kaže da najviše može dati mlađi unucima, pratiti ih od vrtića, preko škole, do gimnazije. A onda nastupa djed Mladen, on je, kažu, za ozbiljnije razgovore sa starijim unucima.
- Svako dijete, svaki čovjek je drugačiji i tu treba odrasli, pogotovo roditelj, imati tu jednu sposobnost da prepozna koliko je tko u tom trenutku sposoban da nešto prihvati, da nosi, da podnosi ili da podnese, a koliko treba ostaviti za neku drugu zgodu ili neku drugu dob, pa mu onda kroz druge načine istu stvar probati ponuditi, savjetovati, objašnjava Mladen Zelić, a njegova supruga dodaje:
- S tim što ja vidim i što jako poštujemo, mislim da će se i Mladen složiti, da nikad ne zadiremo u odgoj njihovih roditelja da bi nešto drugačije od njih tražili ili govorili ili svjetovali. Tu apsolutno smatramo da treba biti jako oprezan i znat gdje je granica, rekla je baka Katarina.
Ali, kod bake i djeda granice za smijeh ne postoje. Baka Katarina i djed Mladen unučice rado poučavaju i u vjeri.