Obiteljski salaš s misijom: Životinje umjesto tehnologije

I dok Slavonija često nosi etiketu tradicije - jedna obitelj pokazuje i njezino drukčije lice. Na njihovom imanju nećete vidjeti kokoši, svinje ili onog klasičnog psa čuvara kuće... oni imaju alpake, ljame, poni konje,... životinje koje mnogi vide samo na ekranu ili u zoološkom.

Dobro ga poznaju životinje koje ovdje žive, ali i on njih. Anti je 19 godina i od rođenja je okružen egzotičnim životinjama. Uz njih je odrastao i, kaže, naučio najvažnije životne lekcije.

- Smirenost prije svega, težak rad i jednostavno steknete neku disciplinu. Poslije škole odmah dođem ovdje, sa životinjama provedeš vrijeme i zapravo to vrijeme proleti, kaže Ante Raguž, mladi vlasnik imanja.

A još brže kad se u sve uključe i najmlađi. U rukama im je trava, a ne ekran. Upravo je to poanta cijele priče.

- Idemo nekom cilju da što više djecu izvučemo iz kuće, da bi bili u prirodi, među životinjama i što dalje od tehnologije, kaže Ante.

Priča ovog obiteljskog imanja počela je prije gotovo dvadeset godina, iz želje za mirnijim životom, daleko od gradske vreve. No jedan obiteljski trenutak promijenio je sve planove.

- U međuvremenu mi se jedan sin teško razbolio i tu je počela ta priča sa životinjama. Bila je preporuka da nabavimo poni konje, s vremenom smo to proširivali. Onda su nam se svidjele aplake i onda je došla ideja da napravimo jedno mjesto gdje se djeca mogu okupljati, pogotovo djeca s posebnim potrebama. Kapija je uvijek otvorena, otključana svi su dobrodošli, rekao je Tomislav Raguž, Antin otac.

Otvorena svima koji žele nešto drukčije - malo mira, ali i malo zabave.

- Kad ovdje dođu to su druga djeca, to kao da je jedan drugi svijet, druga dimenzija, kaže Zora Raguž, Antina majka.

U tom "drugom svijetu" odrastao je i Ante, koji ovdje ostaje. U poslu koji je odabrao gotovo prirodno, tijekom godina provedenih među životinjama.

- Planovi za budućnost su proširiti salaš, još više dovest neke druge životinjske vrste, u smislu egzotičnih i posvetit se više djeci i djeci s posebnim potrebama, kaže Ante.

I tako ono što je počelo kao obiteljska ideja, danas više nije plan nego svakodnevica. I nešto što će se, čini se, još dugo razvijati.