Mladi poduzetnici iz Vukovara grade svoju budućnost

Zanimaju li Vukovarce strukovna zanimanja, imaju li ambicije kao poduzetnici graditi ljepšu vukovarsku budućnost? Upravo za budućnost, svoje učenike obrazuje Strukovna škola u Vukovaru. Mnogi tako svoje prvo zaposlenje nađu na praksi. No, nisu samo mladi ti koji se okreću strukovnim zanimanjima i poduzetništvu.

Iako Antonio fiš ne voli jesti, priprema ga s velikim guštom. Ljubav prema kuhanju usadili su mu roditelji i od malih nogu, znao je, bit će kuhar. 

- Zanimljivo mi je zanimanje, a iskreno - spoj preciznosti i brzine i kreativnosti, sve u jednom, to mi najviše odgovara i to najviše volim, rekao je Antonio Knežević, učenik 2. razreda Srednje strukovne škole "Marko Babić" u Vukovaru.

Ta ljubav nužna je u strukovnim zanimanjima, uz znanja, vještine i dobre mentore, jer mnogi budućnost moraju uzeti u svoje ruke i postati poduzetnici. 

- Mora netko to, jer svi ovi poslodavci, svi su oni neki rizik morali prihvatiti i na kraju su uspjeli, a nadam se da ću i ja tako. Ako ne riskiraš, nećeš postići ništa, dodao je.

- Vodimo ih na razne manifestacije, da vide, dožive i na terenu i na nekim drugim mjestima, ne samo u ovoj kuhinji, obilazimo još druge restorane, znamo se dogovoriti otići na praksu u druge restorane i nešto odraditi zajedno, istaknuo je strukovni učitelj Damir Mikulić.

A frizerki Dariji Foriš praksa nije donijela samo znanje, već i prvo zaposlenje. O stanju na tržištu rada u Vukovarsko-srijemskoj županiji, gdje se trenutačno traži samo jedna frizerka, nije se morala brinuti. Njezin trud i rad netko je odmah prepoznao. 

- Perspektivna je i jako vrijedna, talentirana, puna ambicija i nije je strah suočiti se s poslom i novim izazovima i nije je strah uopće raditi, ima jako puno ljubavi prema ovome poslu, ustvrdila je Snežana Ivančević, vlasnica frizerskog salona.

Stoga Dariji odlazak u poduzetničke vode jednoga dana, iako zahtjevan, neće biti bauk. 

- Trebaš imati svoje stalne klijente, ali mislim da se s vremenom sve da steći. Samo kažem, mislim da meni još treba vremena, što se tiče posla. Znam ja još dosta toga, ali treba vremena, rekla je Darija.

Vremena je trebalo i Oliveri, na pragu 50. godine, tek je ovoga tjedna otvorila vlastiti krojački obrt, jer, kaže, krojača u Vukovaru vrlo je teško pronaći. 

- Tako da sam spremna i po noći i koliko treba, samo da se napravi ono što je obećano i u vrijeme za koje je obećano. Predivan je osjećaj raditi, kada netko obuče haljinicu i neki kostimić i vidi se u tome, kazala je Olivera Kenigskneht.

Ova tri primjera samo su djelić šire slike - slike Vukovara koji danas grade perspektivni i kreativni ljudi, svatko na svoj način.