Od euforije do stvarnosti: Zašto zajedništvo nestaje nakon prvenstva?

Nogomet je već dulje vrijeme mnogo više od sportske igre. Izvor veselja, izvor tuge, nekad okuplja, a nekad dijeli. Počelo je Svjetsko nogometno prvenstvo. Nakratko svijet staje, počinje euforija, iznose se prognoze. U Hrvatskoj nacionalna nogometna reprezentacija više je od sportske momčadi - simbol je zajedništva i optimizma. Zašto je tako? Zašto to zajedništvo traje koliko i veliko prvenstvo?

Krešimir Krolo, Odjel za sociologiju Sveučilišta u Zadru kazao je u emisiji Studio 4 kako Svjetsko nogometno prvenstvo ima svoje draži i specifičnu povijest koja nije samo sportska već nosi i druge identitetske dimenzije.

- Još jedan parametar je bitan, a to je vezivanje uz nacionalnu identifikaciju. U tom kontekstu se reprezentacija Hrvatske gotovo sakralizira. Ona je neki objekt civilne religija, odnosno ima poseban položaj u hrvatskom društvu, dodao je.

Naglašava da kada se ima tako nešto što je nabijeno specifičnom vizijom onog što bi trebala biti reprezentacija i što ona predstavlja, onda se kako kaže, u nekom trenutku, ako niste dovoljno pažljivi, u onom što je dobro napraviti neki oblik isključivanja i to je problem.

- Kada se priča o reprezentaciji, vidjeli smo da su se oko nje i lomila koplja. Pitanje tretmana nekih igrača, pitanje zastupljenih klubova. Tako se dobije dimenzija nečeg što je polu političko, a onda kada treba tugovat ili slavit rezultat, onda dolazi da se cijela priča zaokruži na osnovu jednog identitetskog okvira. To je razočaravajuće, istaknuo je.

Smatra da se kroz oblike rituala kao što je veselje, tuga, navijanje povezujemo se, kako neki teoretičari kažu, u zamišljenu zajednicu.

- Nije se lako povezati s nekoliko milijuna ljudi u jedno zajedničko tijelo. Upravo kroz takve kategorije kao što je reprezentacija s jasnim simboličkim okvirima, lako je stati iza toga i reći kako je to važno. Postoji u tome raskorak jer je to zatvoren period koji traje oko mjesec dana i nakon toga vraćate se u realnost i tu dolazi do problema gdje se zajedništvo na prelijeva u nešto konkretno što rješava svakodnevne stvari, kazao je.

"Igranje za reprezentaciju nije mjerilo hrvatstva"

Naglašava kako igranje za reprezentaciju nije mjerilo hrvatstva, već je to poštivanje zakona države.

- Ono što vrijedi za sve građane, mora vrijediti i za nogometaše. Ključni element svakog zakona, svake pravno uređene države je da ne postoje razlike među građanima. Društva u kojima ne postoje razlike između građana su društva koja se najbolje razvijaju i imaju najbolji indeks elemenata po kojima mjerimo uspjeh, sreću i zadovoljstvo u zajednici, dodao je.

Ističe kako postoji razlika u navijanju za lokalni klub i navijanje za reprezentaciju.

- Što se tiče profil lokalnih navijača, nemamo novija sustavnija istraživanja, ali imamo nekoliko tipova navijača imamo one najradikalnije, pa one koji su malo blaži, ali imaju još uvijek jači intenzitet navijanja i privrženosti klubu, onda postoje navijači koji su također na stadionu svaki tjedan, ali neće ući u rituale koji su vezani uz neke rituale, kao što je odijevanje. Imamo i navijače koji su ponekad na utakmicama. U konačnici kada se svi nađu na stadionu, mogu funkcionirati kao jedno tijelo, ali može doći i do razilaženja, rekao je.

Draž igre koja nije predvidljiva

Na pitanje zašto je nogomet tako popularan, Krolo je kazao kako je to i draž same igre koja nije predvidljiva, ali i ono kako je nogomet nastao.

- On je nastao iz zajednice, kao igra radničke klase koja je najmasovniji dio društva i tu je došlo do okupljanja gdje su se izbacivale svakodnevne frustracije. Odnos s klubom je bio intenzivan jer je predstavljao dio života, naglasio je.

Dodaje kako se danas nogomet udaljio od radničke klase i mnogi mu zamjeraju pretjeranu komercijalizaciju. Kako kaže, nogomet postaje sport višeg sloja.

- Novac postaje prioritetniji od onog što nogomet zajednici znači, zaključio je.