Od ovisnosti o kockanju do novog početka: svjedočanstvo o snazi vjere i obitelji

Kockanje i klađenje jedan su od najvećih izazova današnjeg društva, pa tako i sporta. Stručnjaci upozoravaju da upravo osjećaj euforije nakon velikog dobitka može biti okidač za razvoj ovisnosti. Kako prepoznati problem i postoji li izlaz?

Petnaest godina ovisnosti gotovo mu je uništilo život

Marko Frković dijete je rastavljenih roditelja, odrastao je bez oca, a odgojila ga je baka. Rane iz djetinjstva i praznina koju je nosio u sebi dugo su tražile ispunjenje. 

Kada su se pojavile prve kladionice, privukle su ga zbog ljubavi prema sportu, a prvi veliki dobitak dao mu je osjećaj da može brzo zaraditi. 

No ono što je počelo kao bezazlena razbibriga, tijekom petnaest godina preraslo je u ovisnost koja mu je gotovo uništila život.

- Uzelo mi je mir. Stres, nepovjerenje s ljudima u obitelji, gubiš se kao čovjek, ne možeš funkcionirati normalno na poslu, u svakodnevici, manipulacije, borba za taj novac, kazao je Marko Frković.

- Meni je pomogao Bog, živi Bog kojeg sam upoznao kroz zajednice, kad sam se aktivirao u vjerskim krugovima. Dobiješ zaista nadu jer evanđelje je evanđelje nade, otkrio je.

Vjera i obitelj kao oslonac nakon novog pada

Nakon razdoblja u kojem se uspio osloboditi ovisnosti, Marko je ponovno posrnuo. Dugovi su rasli, obitelj je bila pod velikim pritiskom, a bilo je i onih koji su njegovoj supruzi savjetovali da se rastane. Ipak, upravo su zajedništvo i vjera postali temelj njihova novog početka.

- Supruga je bila moj Šimun Cirenac, ona me je nosila u tom mom drugom padu, istaknuo je Marko.

- Imao sam stanku od godine i pol dana kad sam bio čist, ali u vrijeme korone bili smo u Švicarskoj i nekako smo, to je i pokazatelj što znači kad ne prakticiraš više vjeru, ne ideš na svetu misu, ne ispovijedaš se, mi smo stali s tim i ono se kod mene vratilo u još gorem obliku i bilo je još teže, posvjedočio je.

Ovisnost koja se često godinama skriva

Markova priča nije usamljen slučaj. Procjenjuje se da u Hrvatskoj najmanje pedeset tisuća ljudi ima ozbiljan problem s kockanjem, a stvarni broj je i znatno veći. 

Najčešće su to muškarci između 25 i 35 godina, zaposleni obiteljski ljudi, koji svoju ovisnost godinama uspješno skrivaju. Prvi znakovi često nisu financijski gubitci, nego promjene u ponašanju, povlačenje i manipulacija.

- Kockar u određenom trenutku ima poremećaj impulsa u mozgu i on više ne prepoznaje ni gubitak ni dobitak. I njemu je svejedno je li on dobio, gubio, bitno je da se igra i da se razvija ta ritualna procedura u kojem se sljubljuju one stare uobičajene dinamike, tako da um ne može kontrolirati mozak, odnosno koncept žudnje, pojasnio je dr. sc. Luka Maršić, adiktolog iz Kluba ovisnika o kockanju (KLOK).

Klađenje kao dio sportskog spektakla

Klađenje je danas snažno povezano sa sportom. Kladionice su sponzori brojnih klubova i natjecanja, a stručnjaci upozoravaju da se time mladima šalju proturječne poruke - sport promiče zdrav život, a istodobno reklamira djelatnost koja može dovesti do ozbiljne ovisnosti.

- Prva hrvatska nogometna liga ima za svog naslovnog generalnog sponzora jednu kladionicu. E, tu je već veća sprega i tu se može razviti veća ovisnost samog natjecanja o kladionici, naglasio je sportski pedagog Leonard Mesarić.

- Imamo sada jedan novi zakon koji je neke stvari ograničio. Mislim da bi trebao biti još restriktivniji, dodao je.

Prema riječima aidktologa Maršića, od ove se ovisnosti može oporaviti. Put ne mora nužno voditi kroz bolnicu - pomoć se može pronaći u udrugama, psihoterapiji, ali i u zajednici i vjeri.  

- Svaki kladioničar i igrač u iluziji živi za neizvjesnost, a u realnom svijetu bježi iz neizvjesnosti. I tu je ta caka na kojoj treba raditi, ponekad i liječiti, oporavljati i osoba može u roku od tri do pet godina razumjeti što mu se dogodilo, zaključuje Maršić.

Oporavak moguć; prvi korak je priznati da je pomoć potrebna

Marko danas otvoreno govori o svojoj prošlosti upravo zato da drugi ne bi prolazili kroz isto. Kaže da je najveća pogreška zatvoriti se u sebe.

- Preporučio bih ljudima da potraže razgovor sa svećenikom i ispovijed. To je moć. Ako se ne otvorimo, ne želimo razgovarati, onda ni Bog ne može pomoći, teško može prodrijeti do osobe. Moramo se otvoriti i to je prvi korak prema pobjedi, poručio je Marko.

Od prvog listića do novog početka prošao je dug i trnovit put. Danas Marko sa suprugom i petero djece svjedoči da izlaz postoji. 

Prvi korak nije veliki dobitak, nego priznanje da je pomoć potrebna, odluka za promjenu i vjera da ni u najtežim trenucima nitko nije sam.