Od učenja jezika do fakulteta: Rad koji mijenja živote djece migranata

U velikom projektu UNICEF Hrvatska, posvećenom integraciji djece migranata i učenika inojezičara u hrvatski obrazovni sustav, sudjeluju brojne škole i nastavnici. Među njima je i Anita Hmura, nastavnica hrvatskog jezika u zagrebačkoj Agronomskoj školi, koja je o tom iskustvu govorila u Studiju 4 HTV-a.

Projekt je usmjeren na uključivanje djece i njihovih obitelji u obrazovni i društveni život, uz poseban naglasak na učenje jezika, razumijevanje kulture i pružanje individualne podrške. Kako je pojasnila Hmura, cilj projekta nije bio samo jezična poduka, nego i šire uključivanje djece migranata u svakodnevni život Zagreba.

– Htjeli smo ih približiti našoj kulturi i jeziku, ali i biti im podrška u svemu što im je potrebno kako bi se osjećali dijelom zajednice, kazala je.

Projekt se provodio kroz ZAG – Zajednicu aktivnih građana, a uključivao je niz aktivnosti, među kojima i Multikulti Fest, kao prostor susreta različitih kultura.

Inkluzija je proces, ne trenutak - individualna poduka ključ uspjeha

Posebnu vrijednost, ističe Hmura, imala je mogućnost individualne poduke. Jedno je pripremna, grupna nastava, a drugo kada se posvetite jednom učeniku. Tada se lakše otvara, pita i pokazuje gdje ima poteškoća, rekla je.

Kroz projekt su osigurani dodatni udžbenici, savjetovanja i testiranja, a nastavnici su dobili priliku raditi s učenicima u tempu prilagođenom njihovim potrebama.

Jedan od učenika s kojim je Hmura radila bio je mladić iz Sirije, koji je u Hrvatsku došao iz ratom pogođene zemlje. Kako ističe, inkluzija se nije dogodila preko noći.

– To je bio postupan proces. Često smo se pitali činimo li dovoljno i treba li još nešto. On je bio miran i povučen, nije volio izdvajanje, a upravo je to i cilj – da se učenike ne izdvaja, nego uključi, pojasnila je.

Individualni susreti odvijali su se jednom do nekoliko puta tjedno, često i nakon redovne nastave. Pisali su eseje, sažetke i vježbali jezik, a s vremenom je učenik sam počeo dolaziti s pitanjima i tražiti dodatna objašnjenja.

Osjetljiv pristup i razumijevanje trauma

Rad s djecom koja dolaze iz ratnih područja zahtijeva i poseban emocionalni pristup pa Hmura kaže: "Mislim da mi u Hrvatskoj dobro razumijemo takve situacije jer smo i sami prolazili ratna iskustva. Nismo ništa forsirali, slušali smo njegove potrebe i poštovali granice".

Od srednje škole do fakulteta

Rezultat takvog rada vidljiv je i danas. Učenik je još u drugom razredu srednje škole imao jasan cilj – upisati Agronomski fakultet. Taj je cilj na kraju i ostvario.

– To je prije svega njegova motivacija i njegova želja. Nije slučajno upisao agronomsku školu, on je to oduvijek želio i imao je jasan plan, zaključila je Hmura.

U UNICEF-ovu projektu integracije djece migranata i inojezičara je i Dmytro Ilkiv, petnaestogodišnjak iz Ukrajine koji danas pohađa prvi razred Agronomske škole u Zagrebu. Dmytro dolazi iz Lavova, a Hrvatsku je, kao i mnogi njegovi vršnjaci, doživio kao novu sredinu u kojoj je trebalo krenuti ispočetka – s jezikom, školom i prilagodbom na drukčiji sustav.

Odabir škole za Dmytra nije bio slučajan. Poljoprivreda je, kaže, dio njegova odrastanja. Poljoprivreda mi se sviđa od djetinjstva. Moja baka i djed bavili su se time i ja sam od malena bio uključen. Volim to i zato sam upisao agronomsku školu, objasnio je.

Brza prilagodba i učenje jezika

Dmytro vrlo dobro govori hrvatski jezik, iako je tek nedavno došao u Hrvatsku. Više komunikacije. Ako komuniciraš više, vježbaš više i naučiš, jednostavno je, rekao je skromno. Upravo je komunikacija, ističe, bila ključ njegova napretka, ali i podrška škole i nastavnika.

Rad u školi, individualna pomoć i otvoren odnos s nastavnicima, smatra Dmytro, presudni su za uspješnu prilagodbu. Kad imaš nekoga tko te sluša i pomaže, onda se lakše uklopiš, kaže. 

Više poslušajte u videoprilogu: