OPG koji uspijeva u slabo naseljenoj Dalmatinskoj zagori

Na području općine Muć, u splitskome zaleđu, sve je više sela u koja ljudi dolaze samo vikendom i blagdanima. No, ponegdje, primjerice u zaselku Čolaci, razvijaju se uspješna obiteljska gospodarstva.

Na južnim padinama Svilaje sela su gotovo napuštena. U Ogorju se obitelj Čolak, na rodnoj grudi, okupi često. Najstariji među njima, prekaljeni, više puta ranjeni hrvatski branitelj Jakov, uspješno održava veliko imanje.

- Ja sam u mirovini, ali ovdje se ja bavim stočarstvom i lijepo živim. Ja Split smatram "zatvorom otvorenog tipa". Ovdje sam ja slobodan – svoj na svome. Imam krave, sustav krava-tele, nekih 70 komada, imam nešto magaraca, konja i pčela, opisao je život na selu Jakov Čolak, umirovljeni časnik 4. GBR HV-a.

- Ovo je Đerko, a ono je tamo Čičko. To su dva najbolja prijatelja i jedno od rijetkih društava u ovom selu. Bježim u svoj mir i da se idem odmoriti i uživati na selu u prirodi sa životinjama, ispričao je Marko Čolak pokazujući životinje na imanju.

Iako su manje glasne, žene u Dalmatinskoj zagori često su pravi stup obitelji i gospodarstva.

- U Dalmaciji krivo govore. Žena drži četiri kantuna kuće - netočna informacija. Drži sve sa svim i svačim; umom, razumom, radom i disciplinom, istaknula je Darija Čolak.

- U selu, hvala Bogu, nemam se s kime svaditi, jer nema nitko. Ne živi nitko, nego ja, a ja sam daleko najmlađi, a meni je skoro 60, rekao je Jakov.

Slaba prometna povezanost svilajskih sela manji je problem od nedostatka vode. Stočarski prostor Ogorja ekološki je čist i pogodan za ispašu, a blizina Splita, Sinja i Drniša mogla bi na brojna zapuštena imanja privući nove ulagače. Kad bi bilo vode, kažu u Ogorju, Dalmatinska zagora ne bi postala "zaboravljena zemlja".