Posao iz snova - svjetioničar

07:00 / 25.05.2022.

Autor: Jasminka Kalčić/More/HRT

Smjena sjetioničara na Sv. Ivanu na pučini

Smjena sjetioničara na Sv. Ivanu na pučini

Foto: More / hrt

Na svjetioniku Sveti Ivan na pučini u rovinjskom akvatoriju u tijeku je smjena svjetioničara, jer sadašnji svjetioničar uskoro odlazi u mirovinu. I ne bi to bilo ništa čudno da se za njegovo radno mjesto nije javilo čak 17 zainteresiranih - od profesora fizike, matematike, raznih intelektualca i srednjoškolaca, pa čak i jedan Talijan. Evo kako izgleda taj posao iz snova.

Svjetionici se sve više automatiziraju i ljudi na njima više nisu potrebni. Ipak, ima još njih nekoliko na našoj obali gdje je čovjek neophodan. Jedan od njih je svjetionik Sveti Ivan, nedaleko od Rovinja. Posjetili smo ga za vrijeme smjene svjetioničara.

Brodica Plovputa vozi Ronalda do njegovog radnog mjesta. Iz Pule već 6 godina istom rutom. Do svjetionika Sveti Ivan, na sredini zapadne obale Istre.

Sveti Ivan izgrađen je 1853. Prema legendi, mletački dužd po lošem je vremenu plovio u smjeru Rovinja. Njegova je posada uočila opasne hridi Svetoga Ivana i promijenila rutu plovidbe. Dužd se potom zavjetovao Svetom Ivanu kako će mu, doplovi li živ do Rovinja, u znak zahvalnosti na istoimenom otočiću sljedećih dana zapaliti svijeću visoku kao toranj katedrale.

Dužd je živ stigao do Rovinja, no zavjeti nije ispunio. Nekoliko mjeseci kasnije na istome ga je području zatekla iznenadna oluja. More je njegov brod bacilo na hridi Svetog Ivana, a čitava posada nestala je u olujnom moru.

Sveti Ivan, za razliku od pomalo zastrašujuće legende, pitomo je mjesto. I omiljeno. Voli ga Roland ali voli ga i Ivica, svjetioničar kojeg Roland dolazi zamijeniti. Smjene su svakih 15 dana.

Svjetioničar održava i otok i zgradu a ima i svoje radne obveze

- Ljubav prema moru mi je velika. Nekad sam plovio, sve duge plovidbe, tako da mi samoća ne smeta. Bez problema prolazim tih 15 dana koliko sam tu. Budim se oko 5 i pol ujutro, popijem kavu na miru. Onda imam meteorologiju - temperaturu mora izmjeriti i sve što moramo poslati na stanicu. U 8 sati javljamo se šefu i poslije opet meteo izvješće moramo pisati za DHMZ u 14 i u 22, priča Roland Škerjanc.

I nije sam na otoku zapravo. S njim je i čovjekov najbolji prijatelj. A kolega Ivica Ružin je svjetioničar pred mirovinu. Njegova je pretposljednja smjena. Pojašnjava značaj psa na svjetioniku.

- Imamo psa da nam tjera galebove. Prije nam se krov bijelio od njihovog izmeta, a skupljamo kišnicu. Imamo cisternu i to nam zagadi vodu, kaže Ružin koji je svoj svjetioničarski put počeo davne 1982. - na udaljenom Poreru. Smjene su bile po 2 mjeseca. Izdržao je 4 godine.

Svjetioničarstvu se vratio s navršene 53 godine života, jer mu je nedostajalo. Otada do danas proletjelo je vrijeme, kaže. Ima 65 godina planir kupiti barku, ići na more, jer kaže - bez mora ne može i neće.

Prilikom smjene, ne odvajaju se samo Ronald i Ivica. Na otoku ostaje s Ronaldom pas Sole. S Ivicom kući odlazi Sindi, gotovo pa rekla bi Solina blizankinja, koliko su slične. Ona će sad na kopnu u Ližnjanu tjerati divlje svinje. Galebovima se vraća za 15 dana, kad sa svojim Ivicom odrađuje zadnju svjetioničarsku smjenu.


Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!