Ukrajinke koje žive u Hrvatskoj svako jutro u strahu prebrojavaju prijatelje i rodbinu

Nismo ovako zamišljali svijet 2022. Uz pandemiju, sada s nevjericom gledamo strašne, poznate slike - razaranja, stradanja, patnje. Ponovno rat u Europi. Koja noćna mora... Ukrajinci koji žive u Hrvatskoj sa strepnjom slušaju vijesti iz svoje domovine, boje se za sudbinu svojih najbližih, poput Dariye i Oksane.

Oksana Pinchuk, učiteljica ukrajinskog jezika i kulture, u Zagrebu preko mobitela razgovara s Tetianom Ostrogliad.

- Nad nama lete vojni zrakoplovi. Ali više nismo u Kijevu. Jučer smo imali priliku, zahvaljujući prijateljima, napustiti Kijev dok je to još bilo moguće, govori joj Tetiana.

- Moji se roditelji sada trude pobjeći živi i ne znam što će biti za jedan sat, dodaje u suzama.

Oksana priča kako svako jutro ima pobrojavanja svojih prijatelja. 

- Kad već dva sata nije na vezi, već je panika i pitaš, pokušavaš doznati je li netko od tvojih živ. Samo kratko - da, tu sam, kaže Oksana.

U motelu Plitvice razgovara sa ženom s djetetom koja je na putu bila tri dana. Ne može se sjetiti kad je krenula - ne zna, kaže, ni koji je danas dan.

- Na cesti smo se jako umorili, morala sam hraniti dijete, ali nije se bilo moguće zaustavljati. Dojila sam dijete i bila za volanom, bez zaustavljanja, kaže Ukrajinka.

Dariya Pavlešen viša je lektorica na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Zahvalna je na podršci.

- U ovom trenutku, dok razgovaramo, sada netko vozi, netko prevodi, netko daje svoj smještaj, netko donira stvari. Nemam drugih riječi osim hvala, hvala što ste s nama i hvala što imamo tu podršku, kaže Dariya.

Kaže da su se svi njezini prijatelji javili za mobilizaciju i odlučili ostati u Ukrajini.

- Zvao me prijatelj iz Kijeva koji me smirivao. Rekao mi je: Dariya, ne boj se! Moramo obraniti svoju zemlju. Ja sam tu i nikamo ne idem. Ako me on umirivao, onda se nemamo čega bojati, kaže.

Cijelu priču pogledajte u videu: