Nedavno nas je šokiralo još jedno brutalno premlaćivanje maloljetnika, 14-godišnjeg dječaka, u Zadru. Vršnjačko nasilje ozbiljan je problem i ne mora uvijek uključivati šake. Ponekad teške posljedice ostavljaju i riječi. Koliko duboke, zna 21-godišnja Lucija.
Lucija Vrban u osnovnoj je školi bila žrtva psihičkog i verbalnog nasilja, koje je trajalo godinama. Kada se napokon otvoreno povjerila roditeljima, bio je to početak izlaska iz more. Danas zna da je ispravno postupila, ipak, i dalje je boli sve što je prošla.
- Bila je baš jedna osoba koja je vodila. Sve je okretala protiv drugih, a ovi drugi su onda nastavljali i pratili to da se ne bi i njima dogodilo, ispričala je Lucija za HTV-ov Puls.
- Znam da je onda bila fora da se ide u Sloveniju u H&M jer mi to nismo imali. I svi su nosili sve iz H&M-a, a ja nisam, jer zašto bih išla u Sloveniju kupiti si majicu? I tu je krenulo - "ti to nemaš, mi to imamo", i to me počelo jako mučiti. Kasnije, u drugom ili trećem razredu, to je postajalo sve gore, da se ljudi deru na tebe, da te zadirkuju, nemaš iste stvari kao oni... Sve je bilo materijalno, prisjeća se Lucija.
- Znam da sam išla na dramsku pa je bilo ono, "joj, štreberu", i ja sam na kraju odustala i od dramske jer je mene to pojelo, rekla je.
Ispričala je i kako su njezinoj majci, kad je poslije jednog incidenta ponovno otišla na razgovor, rekli da je Lucija preosjetljiva. Ističe da učitelji na razgovor nikad nisu pozvali roditelje djece koja su je maltretirala.
Misli da je jedina u svojoj generaciji koja je o tome počela govoriti.
- Meni je bilo kao - "jel' te itko dira ili nešto?" - jer svi gledaju na nasilje odmah kao na fizičko, a nasilje postoji u svakom obliku, kaže.
- Istina je da psihičko nasilje kao da prolazi ispod radara. Nije opipljivo, teško ga je dokazati, ono je čak dugotrajno, ostavlja jako teške posljedice i njega se čak lakše tolerira nego fizičko nasilje, koje je vidljivo, politologinja Dunja Bonacci Skenderović, dodajući kako vrijeđanje, ponižavanje i verbalno maltretiranje jednako utječe na psihu osobe kao fizičko nasilje, ako ne još i gore.
Dipl. psihologinja i psihoterapeutkinja Petra Orehovec naglašava da žrtva nikad nije kriva te kako je važno poslušati dijete i dati mu podršku.
- S djecom treba razgovarati o tome, poručuje.
Lucija kaže da je zbog iskustva kroz koje je prošla skroz drugačija osoba.
- Nisam više onako povučena, naučila sam se zauzeti za sebe i ne dam da me itko zeza, kaže.