Umjetnici s invaliditetom: "Do kraja života morat ću dokazivati što mogu"

Ljudi se čude kad kažem da, iako sam slijepa, svijet doživljavam vizualno, kaže Gordana Glibo, diplomirana novinarka i voditeljica niza aktivnosti za osobe s invaliditetom, na početku prve epizode putopisno-dokumentarne serije Razgovori s prijateljima, koja je večeras emitirana na HTV-u.

Gordana je u prvoj epizodi posjetila nekoliko osoba koje su se profesionalno ostvarile kroz umjetnost kako bi s njima razgovarala o toj temi.

Prvi od njih je gluhi glazbenik Angel Naumovski, koji svira bolje od mnogih koji čuju. Član je Deaf banda DLAN.

- Ja se uvijek u bendu oslanjam na ton majstora, dam mu gitaru da je on naštima. Ali sam više zaljubljen u bubnjeve, kaže Angel.

Prvi nastup imali su u klubu Sax!

- Imali smo veliku tremu, tonska proba bila je katastrofa. Voditelj benda, koji nam je bio glazbeni asistent, rekao je da nismo bili baš dobri na tonskoj probi, prisjeća se.

- Prije nastupa četiri-pet čašica nas je opustilo i onda smo raspalili tako da su se bubrezi tresli. I ispalo je dobro, kaže Angel.

Publika je bila impresionirana, dolazili su im čestitati.

- Ja se ne sjećam ničega, ruka i rame boljeli su me od rukovanja.

Gordana je razgovarala i s Laurom Lovošević, djevojkom u kolicima koja se bavi modom, nosi revije i često je fotografiraju za modne časopise.

- Odjeća za osobe s invaliditetom je bitna. I mi želimo izgledati lijepo, želimo se ugodno osjećati, želimo se izražavati odijevanjem, želimo pripadati nekoj skupini, želimo na taj način možda privući partnera, partnericu... Ali problem je u tome što ne postoji roba skrojena baš za nas, kaže Laura.

Slikar Alen Kasumović također je osoba s invaliditetom, a slika držeći kist u ustima. U razgovoru s Gordanom prisjetio se kako su neki ljudi, dok je na ulici čekao asistenta da mu donese sendvič, mislili da prosi, pa su mu davali novac.

S gluhoslijepom kiparicom Sanjom Fališevac Gordana komunicira pisanjem po dlanu.

- Ja bih rekla da to što je oko nas, i ljudi i prostor, nekako diše. Pa se to onda osjeti. Nekad je potreban opis, ali kad dođem u neki prostor, odmah osjetim ono nešto što iz tog prostora zrači, kaže Sanja.

- Jednom sam došla u jedno malo primorsko mjesto, a sa mnom je bila pratnja koja nema puno iskustva. Samo je mene upoznala. I ja joj kažem da kakav je to hotel, izgleda komunistički. A ona kaže - pa kako znaš, ne vidiš ga. A ja velim - pa osjetim, zar nije? A ona je potvrdila i kaže da ništa nisu uređivali iz vremena od poslije Drugog svjetskog rata, ispričala je.

Odgovarajući na pitanje o tome koliko je samostalna, Sanja kaže kako kod nas postoji puno predrasuda te da ljudi misle da ona ne može ništa.

- Ja ću do kraja svog života morati ljudima dokazivati koliko se to može i što mogu, a što ne. I vjerojatno neću ni uspjeti sve, kaže.

Slabovidna glumica Anita Matković Gordani je ispričala kako se snalazi u svakodnevnom životu.

- Zagrebački tramvaji imaju dovoljno velika slova i brojke, i kad se približim, vidim. Ali je činjenica da se nije tako jednostavno snalaziti ako nešto nije dobro označeno. Televizor gledam na udaljenosti od jednog metra, kaže Anita, dodajući kako joj se ipak zna dogoditi da uđe u krivi tramvaj.

- Kad mi nije dobro osvijetljeno, onda mi je problem. Onda bauljam. Onda doslovno pipam okolo dok ne napipam, kaže.

Kaže kako je oduvijek imala problema s vidom, ali su bili relativno zanemarivi.

- I onda, kad se dogodilo s 30 ili koliko već godina, bio mi je šok, kaže Anita.

- To ti je odricanje, niti sam mogla više voziti, niti sam mogla normalno funkcionirati... Ništa. Onda poslije, kad se to sve malo smirilo, počneš funkcionirati, dodaje.

Seriju Razgovori s prijateljima možete pogledati na našoj platformi HRTi.