Robert Ivić nastavlja vrijednu tradiciju uzgoja ratarskih kultura

U sklopu ovogodišnjeg izbora najboljeg OPG-a „Zlata vrijedan” u kategoriji „Mlade nade” tri su kandidata, a iz Virovitičko-podravske županije to je OPG Roberta Ivića u Breziku nedaleko od Slatine.

Nakon završetka srednje poljoprivredne škole u Slatini Robert Ivić odlučio je 2004. godine otvoriti OPG i tako nastaviti dugogodišnju obiteljsku tradiciju uzgoja ratarskih kultura. Danas obrađuje 138 hektara zemlje i uzgaja pšenicu, soju, kukuruz, suncokret te uljanu repicu. 

- Počeli smo prvo s deset pa petnaest hektara, pa smo 2007. na natječaju za državnu zemlju dobili sedamdeset hektara zemlje po natječaju pa smo onda 2015. još nešto povećali te državne zemlje i kupujemo privatno što nam se ponudi. Ne planiramo mijenjati proizvodnju nego isključivo se baviti ratarstvom. Možda nešto oko usluga malo, ako se bude radilo, objašnjava Ivić.

Nabavu moderne mehanizacije financirali su vlastitim novcem te kreditima. Nisu se prijavili ni za jednu mjeru iz europskih fondova. 

- Jednostavno se nismo upuštali u to, više sami smo svoji gazde, nikom nismo ništa dužni niti opravdavati se niti kontrole imati tolike, rekao je Ivić.

Znanje se prenosi u obitelji

U radu mu pomažu roditelji, a otac Franjo zaposlen je na njegovu OPG-u. Radni vijek proveo je u nekadašnjem PIK-u i bogato iskustvo prenosi na sina, dok sin oca uči o suvremenoj mehanizaciji.

- Stalno kupujemo nove strojeve pa malo ima s time dok se navikne na svaki novi stroj i kao što vidite svaki traktor je drugačiji i svaki ima nešto novo za naučiti, pojašnjava Ivić.

- On radi više ove preciznije poslove, a ja grublje. Pa oranje, tanjuranje i tako, priprema za sjetvu,a radi i on to isto sve samo još ja pomažem, rekao je Robertov otac Franjo.

Rad na zemlji Robertu je oduvijek bila želja, a na odlazak iz Hrvatske i ne pomišlja.

- Volim kada se nešto proizvede i kada se vidi neki tvoj rad, kada vidiš neke svoje prinose kroz godine, stalno povećanje, ostvarivanje možda nekih i vrhunskih prinosa u tom ratarstvu, kaže Ivić.

Sve što uzgoje plasiraju obližnjim otkupnim stanicama.

- Imamo otkupna mjesta tu u susjednom mjestu Miljevci i u Slatinu u silose. Zadovoljan sam s njihovom suradnjom, plaćanje je uvijek okej nikad nije bilo nekih zastoja, a cijena, cijena je uvijek predmet neke rasprave, a meni je najbitnije da imam dobar urod, ističe Ivić.

Problematičan novi zakon o raspodjeli državne zemlje

Problem im stvara novi zakon o raspodjeli državne zemlje prema kojem će izgubiti velik dio parcela, a privatne zemlje nema na prodaju.

- Imali smo dosta, kažem državne zemlje, sad trenutno je natječaj i gubimo nekih šezdesetak hektara državne zemlje tu mislim da malo zakon ide na štetu nas koji smo dosadašnji zakupci na području općine tako da vidjet ćemo, nekako će biti, rekao je Ivić.

- Po meni bi to trebalo promijeniti, ne može svatko zemlju orati jednostavno ne mogu biti svi poljoprivrednici, mora biti i drugih zanimanja, a kod nas je to sada svi bi orali zemlju i oni koji nemaju možda i koji imaju, a nisu nikad zemlju ni vidjeli, ti bi bili sada poljoprivrednici, a to ne ide na dobro, slaže se i Franjin otac.

Nakon provedenog natječaja umjesto dosadašnjih 138, obrađivat će 80 hektara zemlje. Prilagodit će, kažu, poslovanje novonastaloj situaciji, a bude li potrebno, prodat će i dio mehanizacije. No ipak, Robert i dalje polaže nade u ratarstvo i vjeruje u budućnost hrvatske tvornice hrane pod vedrim nebom.