Škabrnja pamti, ali ide naprijed: Selo raste i privlači nove stanovnike

18.11.2026.

07:13

Autor: Melita Šare/D.M./Regionalni dnevnik/HRT

Škabrnja 35 godina nakon rata

Trideset pet godina nakon tragedije u Škabrnji, studeni i dalje budi bolna sjećanja na žrtve Domovinskog rata. No Škabrnjani se ne predaju. Ponosni su na svoje selo koje se razvija, u kojem je sve više djece, proširuje se vrtić, grade nove kuće i doseljavaju mlade obitelji. Škabrnja, unatoč teškoj prošlosti, velikim koracima grabi u budućnost.

Studeni u Škabrnji. Drva su već odavno nacijepana, krčka se kupus u loncima. Naoko, sve je normalno. Mjesni zvonar Zoran Ražov ima svoju rutinu. Kaže da nije bilo bolesti koja bi ga u 35 godina spriječila da zvoni.


- Dolazija bi, i jedan put me kičma uvatila, isto bi dolazija u crkvu, prisjeća se.


Bolna sjećanja na 18. studenoga


Tog kobnog 18. studenoga 1991. i Zoran je branio Škabrnju. Sjeća se zlokobnog zvuka tenkova. No najstrašnije iskustvo bilo mu je kada je na patologiji morao identificirati mučki ubijene članove obitelji.


- Od moje majke dida i babu su mi ubili, tu u kući na avliji, i konja skupa. Zavezali ih žicom i skupa, dok ih nisu ubili, onda su ih vukli po avliji, konj ih je vuka po avliji, govori Ražov.


Unatoč bolnim uspomenama, na budućnost gleda s optimizmom. Kao zvonar svjedoči i krštenjima i vjenčanjima, kojih je sve više. Ponosan je na današnju Škabrnju i dodaje: "Ko god dođe ovde, kažu da je ovo grad, da ovo nije selo. Po dućanima, po kućama, pa i vidite sami, tu je i pošta, ambulanta i zubna ambulanta i sve živo".


Sve više djece, vrtić dobio nove prostorije


Mjesni vrtić nedavno je napokon nadograđen jer u Škabrnji ima mnogo djece.


- Dobili smo kat gore, dvije prostorije dnevnog boravka još, tako da smo otvorili još jasličku skupinu i još jednu vrtićku skupinu, objašnjava odgojiteljica Marijana Bušljeta Žilić.


Marijana je i sama majka troje djece. U Škabrnju se udala, a životom u mjestu iznimno je zadovoljna. "Lijepo je, mirno, blizu smo gradu, imamo sve potrebno za život. Tu nam je škola, vrtić koji se proširio. Kome su potrebne jaslice, sad im je svakako lakše ići na posao".


Tik uz vrtić živi i baka Vela Škara, kojoj dječja graja uljepšava svakodnevicu. Kaže: "Dašta nego mi je lipo. Dičice ima dosta, puno".

Nove kuće, nove obitelji


U Škabrnju se ne vraćaju samo obitelji koje odavde vuku korijene. Doseljavaju se i ljudi iz grada, posebno zbog povoljnijih građevinskih zemljišta na Vlačinama. Ondje su dvije kuće već useljene, petnaest ih je u izgradnji, a za još toliko rješava se potrebna dokumentacija.


- To je u biti jedan dokaz u što se Škabrnja pretvorila. Netko tko nije povezan sa Škabrnjom rodom, niti bilo kako, dolazi živjeti u Škabrnju i na to smo izrazito ponosni, ističe načelnik Ivan Škara.


Radišni Škabrnjani ponosni su i na svoja polja i voćnjake. Uskoro počinje podjela sadnica nadaleko poznate višnje maraške, po čijim je nasadima ovaj kraj nekada bio poznat. Škabrnja tako, uz sjećanje na veliku žrtvu iz 1991., nastavlja graditi budućnost.

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram, TikTok i YouTube!