Varaždincu Juri Geciju, prva ljubav bila je gitara, a druga motika. Svirao je s mnogim poznatim imenima hrvatske glazbene scene, s jednim od svojih bendova nastupao je i u SAD-u. Snima, svira, sklada, skuplja gitare - i sadi ljute papričice. Njegov OPG proizvodi umake za prave ljubitelje ljutine.
Uz glazbu je vezan od najranije dobi. U obiteljskom okruženju naslušan rock'n'rolla, bluesa, jazza, funka i sličnih pravaca, ljubav prema glazbi bila je neizbježna. S Woodoo Lizardsima snimio je album u SAD-u, surađivao sa Sarom Renar, Žanamari, Superoperaterom. Trenutačno je član Soulfingersa i radi na autorskom projektu. Drugi album banda Beverly Brooks pred samim je izlaskom - iz podruma kuće, malog hrama glazbe.
- Tu se zbiva jedan dio tih stvari. Tu su bile probe, snimanje albuma je tu odrađeno: ono osnovno, bubanj, bas , gitara, neki vokali čak. I tu je krenula neka kreativa. Ovo je neki hub kako bi se reklo, za ideje i pokretanje muzičkih ideja, opisuje Jura Geci prostor u kojem je najkreativniji.
No ne samo muzičkih ideja, već i poljoprivrednih.
- Izrodila se ljubav prema općenito tom vrtlarenju i ljutim papričicama i ljutim umacima. jer sam ja dosta putovao oko.. po Meksiku sam bio i po Americi i tam sam nakupoval tonu tih ljutih umaka i ljutih stvarčica... i mislio sam, to ja mogu napraviti doma. Mogu napraviti bolje, mogu napraviti po svojem šmeku i na kraju se iz toga izrodila priča, otvorili smo OPG i sad sadimo svoje paprike i radimo svoje umake ljute, objašnjava Geci.
I tako se malo, pomalo organski uzgoj papričica proširio iz dvorišta na nekoliko različitih parcela. Papričice su svih vrsta i ljutina.
- Najljuće su Carolina Riper koje imam. Izvrsno uspijevaju, kaže Geci.
Iako se sve više razvija "kultura ljutog", najtraženiji su ipak umjereni umaci. Jednako uživa u stvaranju glazbe i uzgoju povrća, a rad na zemlji, kaže, oplemenjuje čovjeka.
- I dobar spoj je znači spoj glazbe. U jednu ruku si non stop s ljudima, non stop si u nekom tom polu kaosu. I onda ti dođe ovo bavljenje s prirodom kao katarza, kao odmor, ne znam kako bi to uopće opisao, kao neka protuteža ovom zbivanju s glazbom i tom nekom ludom stilu života i brzom, pojašnjava Geci.
Strasti koje su postale i poziv i posao - s koncerta u polje.